Sveta Monika rođena je u Tagasti, Sjeverna Afrika, 332.g. O njenoj se mladosti zna jako malo. Bila je udata za Patricija, starijeg službenika, poganina vrlo čudne naravi – velikodušnog, a opet okrutnog. S njima je živjela i njegova majka, također takve čudne naravi, te je odobravala sinu takvo ponašanje. Monika je imala troje djece; sinove Augustina i Navigija, i kćer Perpetuu.

Patricije i Monika nisu imali sretan brak, tim više što je Monika bila Kršćanka. Patricija su njeni milodari i molitve iritirali, ali se zna da se prema njoj uvijek odnosio s poštovanjem. Monika je bila veliki uzor ženama Tagaste; zbog smirenosti i strpljenja s njima je živjela istinsku vjeru; znale su da pati koliko i one, a njene riječi imale su proporcionalan efekt. Perpetua i Navigije živjeli su kršćanskim životom, no muža, njegovu majku i starijeg sina Augustina joj nikako nije uspjevalo obratiti.

Uskoro se Augustin razbolio, te je preklinjala Patricija da ga krste. On je pristao, ali je odustao čim je Augustin ozdravio. Monika se cijelo vrijeme molila Bogu da joj pomogne obratiti ih, no Bog je odlučio s time pričekati.
Tek 370.g., pred samu njegovu smrt, uspjelo joj je obratiti Patricija i njegovu majku.

Moniki je muževo krštenje pružilo veliku utjehu, vjerojatno u zamjenu za sve što je trebala proživjeti s Augustinom. Poslije Patricijeve smrti, Monika je odlučila da se više neće udavati.

Augustina je poslala na školovanje u Mada uru, a kasnije u Kartagu i Rim. Augustin je bio tvrdoglav, i kako je sam rekao, lijen, te se umjesto naobrazbi, dao grijehu. Sveta Monika doslovno je 17 godina ratovala s Bogom za Augustinovu dušu, dokazujući Mu čvrstoću svoje vjere i moleći se za sina i za svećenike koji su je već počeli izbjegavati zbog, po njima, njenog “nemogućeg” nastojanja. Veliku utjehu pružio joj je jedan biskup rekavši joj da dijete za koje se toliko moli i lije suze neće nikada umrijeti.

Kada se Augustin vratio iz Kartage, zračio je nekim čudnim heretičkim nabojem, te ga je Monika čak otjerala od kuće, ali ju je čudesna vizija i vjera prisilila da ga pozove natrag. Pošavši u Rim na daljnje školovanje, Augustin je krao. Monika je krenula za njime, no našla ga je tek u Milanu. Tamo joj je sv. Ambrozije pokazao sina koji je nakon 17 godina napokon počeo rasti u vjeri. Sv. Ambrozije krstio je sv. Augustina u milanskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. Monikina životna misija tada je bila završena.

Na putu u rodnu Afriku, nedaleko od Rima, 387. godine, u gradiću Ostija, smrt je pretekla sv. Moniku. Sv. Augustin tada je napisao najljepše dijelove svojih Ispovijesti. Sv. Augustin postao je jedan od najpoznatijih svetaca, biskup i osnivač reda Augustinaca, a bio je i jedna od najinteligentnijih osoba koje su ikada živjele.