Sve više rastu protukatoličke tenzije u našem društvu sada već otvoreno i bezobrazno napadajući gotovo sve oce biskupe, pojedine svećenike i crkvene institucije. Nastoji se Crkvu prikazati kao zastarjelu sociološku pojavu kojoj je odzvonilo. Gotovo svi listovi svjetovnog tiska neće propustiti priliku da ocrne i napadnu i za najmanju pogrešku bilo koga unutar Crkve pa to redovito objavljuju u svojim vikend izdanjima kada najviše ljudi kupuje novine.

Borba za ljudska prava, prava homoseksualaca, ređenje žena, vjeronauk u školama samo su neke od tema kojima se nastoji obezvrijediti ono što Crkva čuva stoljećima kao neiscrpno blago svoje duhovnosti. Govor i propovijedi nadbiskupa Bozanića tumače se kao politički usmjereni premda se za to ne navodi nikakav dokaz.

Da i sami ne upadnemo u malodušje, sumnju i potragu za pitanjima o odgovorima koji raspiruju našu afektivnost potrebno je stalno raditi na sebi i što više i bolje upoznavati blago koje postoji u našoj Crkvi i baštini koju su nam ostavili naši preci.

Neće nas nikakvi Jehovini svjedoci moći okrenuti budemo li spremni u znanju i utvrđeni u vjeri. Tko može ići za onima koji su izdali i prodali pradjedovsku vjeru i pošli najčešće za vještim manipulatorima i smutljivcima.

Katolička vjera nije oduševljenje i vikanje, hvatanje za rukav i deklamiranje nerazumski naučenih citata iz Biblije, valjanje po podu i vrištanje nego konstanta koja se živi u svakoj prilici i svakoga dana, u najužoj vezi sa svojim životom i životom drugih.

Brod jedan iz daleka stiže
Tereta prepun do rubova svojih,
Sina na Očeva noseći,
Vječno istinitu Riječ.

Utihnulim vodama morskim
mali nam dolazi brod,
dara nam velika noseći,
Kraljicu našu svetu.

Marijo, ružo plemenita,
Svakom milošću puna,
Ti prelijepo bezvremena,
Oslobodi nas grijeha naših.

Tiho nam brodić plovi
I bogata tereta vozi,
Jedro mu je Ljubav,
Duh Sveti jarbol mu je vitki.