Svako dijete sve od začeća ima pravo na roditeljsku ljubav. Ono ima pravo i na trajnu brigu oca i majke. Ima pravo da ga njegova majka nosi 9 mjeseci, da ga rodi, da ga hrani na svojim prsima. Svako dijete je od začeća ljudska osoba i vrijedi više nego bilo što drugo što čovjek može stvoriti. Ono je vrednije od svih materijalnih bogatstva svijeta. Najviše što dijete treba od roditelja jest ljubav i poštenje! To se može pružiti i u najtežim prilikama. Dijete na ljubav uzvraća ljubavlju, usrećuje i obogaćuje roditelje.

Majka i otac postaje se začećem, a ne rođenjem, jer je već u samom trenutku začeća određeno da li je to dječak ili djevojčica, kakve će boje imati oči, kosu.

Nepuna tri tjedna nakon začeća, srce samostalno kuca i tjera vlastitu krv kroz žile. I tko onda može poreći da je to čovjek!?

Nedavno su objavljeni rezultati popisa u kojem se kaže da je u Hrvatskoj manje stanovnika nego prije deset godina. Znači li to da hrvatski narod polako odumire? Mladi odlaze u inozemstvo, a djece u parkovima i na ulicama sve je manje.

Što je tome razlog? Brakovi bez ljubavi koji završavaju razvodima. Neželjena trudnoća koja završava upravo onako kako ne bi smjela. Obitelji bez vjere i ljubavi iz kojih djeca izlaze neafirmirani i bez pravih moralnih vrijednosti, koje opet dovode do gore navedenih stvari.

Djeca su naša radost i nada i ona uljepšavaju naš život. Na njima svijet ostaje. Ona su jedini izlaz koju mogu spasiti našu domovinu.

I zato molimo Boga da svi koji stupaju u brakove ili budu od Boga podareni roditeljstvom, imaju snage da prihvate svoju djecu i da ih usmjere na pravi put.