ISUS je rekao: "Obratite se i vjerujte Evanđelju". Obraćenje je promjena smjera, prijeći iz nevjere u vjeru, reći 'da' Gospodinu. Za to je nužna Milost Božja i jaka osobna volja. To od nas zahtijeva da sve u životu, sebe i sve oko sebe promatramo kroz ISUSOVU riječ, kroz ISUSA osobno. Budući smo grješni ljudi, Evini prognanici, to je za nas veliki izazov; imamo hladno, tvrdo i podijeljeno srce. Prorok Jeremija nas upozorava: "Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?" (Jr 17, 9). Pa još i Paul Verlaine (1844.–1896.) pjeva: "Tvrd sam kao Židov, tvrd i tvrde glave, kad što dobro činim to su muke prave."

Pa kad već i odlučimo i krenemo putem vjere, opterećeni smo: svijetom, đavlom i tijelom. Sveti Pavao kao apostolski velikan govori: "Ja zbilja ne razumi jem što činim, jer ne činim što hoću, nego činim što mrzim" (Rim 7, 15).

Ali, valja uložiti napor. Nismo sami, jer Ljubav Božja izlivena je u našim srcima. Hram smo Duha Svetoga koji prebiva u nama. Vječna sreća ne počiva u našim slabim rukama; ona zavisi o Božanskom izboru, o činu Božje ljubavi. Nismo mi izabrali Boga, nego Bog nas. Izabrao nas je i nosio u svom srcu dok nas jednog dana nije pozvao u život i na kraju u svjetlo vjere. A Bog je vjeran, ne može prevariti, ali ni prevaren biti. Bez Božje vjernosti život ne bi vrijedio ni koliko vrijedi promijeniti košulju. (Bismarck)

Teško možemo vjerovati da bi netko od naših prijatelja i život svoj žrtvovao za nas. Međutim, ISUS KRIST je to već davno učinio za svakog od nas i ne smijemo se i dalje ponašati kao da se ništa nije dogodilo? Svakog od nas ISUS, Sin Božji nas je otkupio svojom krvlju, a po krštenju postajemo djeca Božja. Spoznaja te Božje ljubavi nadmašuje svaku spoznaju. "Vjerujem u svemu KRISTU Bogu svom, istine nad ovom nema istinom..."

Vjera, sljedba KRISTA je dar, a dar se može izmoliti. Dakle, potrebno je izabrati put molitve – obraćati se Bogu. Nakon odluke – obraćenja slijedi svakodnevno obraćanje Bogu.

Dobro je svakodnevno ponavljati i živjeti riječi: "Bože, vjerujem u tebe, želim te slušati". Kada se naučimo povjeravati Bogu kao Ocu u našem srcu nastajat će mir, radost, pouzdanje, Bog će nas nagrađivati... Tako će naš život postati rast u ljubavi i spremanje za vječnost. Sigurnost, pouzdanje i duševni mir rađaju se iz uronjenosti u Boga.

Samo je u Bogu mir dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. (Ps 62, 6–7)

Zato nastojmo:
1. Odreći se sebe i uzeti svoj križ.
2. Uskladiti se s Voljom Božjom.
3. Uvijek Boga moliti za jakost da možemo jedno i drugo činiti i za sve zahvaljivati.