Bog je čovjekov stvoritelj, uzdržavatelj i konačna svrha. O njemu smo ovisni. Zbog toga smo ga dužni blagoslivljati i klanjati mu se kao svome Bogu, častiti ga, poštivati i ljubiti kao svoga Oca te mu upućivati svoje prošnje, zahvaljivati mu i slaviti ga kao svoga svedarivatelja. Živi i pravi Bog neprestano zove svaku osobu na tajanstveni susret molitve. Taj korak ljubavi vjernoga Boga uvijek je u molitvi prvi, a čovjekov korak uvijek je odgovor.

Najstarija molitva Bogorodici (3. stoljeće):  

Pod tvoju se obranu utječemo, sveta Bogorodice,
ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi
Djevice slavna i blagoslovljena,

sačuvala se na grčkom jeziku, napisana na jednom papirusu koji je početkom 20. stoljeća pronađen u Egiptu, a čuva se u Manchesteru. Papirus je vrlo star. Njegov vanjski izgled svjedoči da je molitva već odavno bila u uporabi. To potvrđuju i tip pisma i crnila. Papirus je dosta oštećen, pa je tekst trebalo upotpuniti. Engleski stručnjak M.C.H. Roberts proučio je papirus i 1938. godine objavio kako se radi o najstarijoj zapisanoj sačuvanoj marijanskoj molitvi Crkve. Po svoj prilici molitva potječe iz vremena 250. godine.

Zajednica koja moli računa na Marijinu majčinsku dobrotu, pa izražava uvjerenje da Majka Božja neće odbiti molbe onih koji je zazivaju u trenutku potrebe i opasnosti.

Molitva Pod tvoju obranu izgovarala se u gotovo svim bogoslužnim obredima. Zbog toga ima i liturgijsku vrijednost. Na hrvatskom jeziku imamo dodatak molitvi: Gospođo naša, posrednice naša, zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči!

Kolika je snaga molitve, ne samo ove, nego i svih molitava upravljenih čista iz ne tako daleke prošlosti. Austrija je bila 10 godina pod okupacijom četiriju sila pobjednica Drugog svjetskog rata – Rusijom, Engleskom, Francuskom i Sjedinjenim Američkim Državama. Austrijski glavni grad, carski Beč, bio je pod stalnim nadzorom. Obilazili su ga i nadgledali svi. Takva situacija nije bila draga ni jednom Austrijancu. Političari nisu prestajali dizati svoj glas. Pokušavali su se na sve načine osloboditi okupatora. No, nikako nije išlo. Kad je austrijski kancelar Raab posjetio 1955. godine predsjednika Rusije i s njim razgovarao o mogućem povlačenju stranih trupa iz Austrije, predsjednik mu je rekao: "Dragi Raabe, što Rusija zauzme, više ne napušta!". Austrijski franjevac o. Petar Pavliček bio je uvjeren kako Austrijancima Gospa može pomoći. Pod njezinu zaštitu stavlja svoj narod i domovinu i za pomoć se obraća Gospi. 1948. godine organizira kruničarsku vojnu, vjernike u molitvenu zajednicu koja će svakoga dana moliti za oslobođenje Austrije prebirući zrnca Gospine krunice i razmatrajući njezina otajstva. U njegov pokret učlanjuje se 700 tisuća molitelja.

I danas oni u milijunskom broju nastavljaju ustrajno moliti za mir u svijetu. Ono što su austrijski katolici molili, to su i izmolili! Gospa se još jednom pokazala moćnom zagovornicom. Nadjačala je diplomatska umijeća i silu oružja. Samo kratko vrijeme nakon izjave ruskog predsjednika kako Rusija ne napušta ono što zauzme, okupacijske sile povukle su se iz Austrije! Austrija 13. svibnja 1955. godine postaje slobodnom i nezavisnom zemljom. Povjesničari se ne mogu načuditi tom izvanrednom događaju koji nitko nije predviđao. Što nije uspjelo političarima, uspjelo je običnim vjernicima. Što nije pošlo za rukom diplomaciji, poći će velikoj vjeri te iskrenoj molitvi. Što nije moglo oružje, mogu sklopljene ruke i gospina krunica.