Kad se budemo gledali oči u oči, kad se budemo sreli ja i Ti, sjeti se da sam samo čovjek, a Bog da si Ti...

Znamo da nam je svima jednoga dana suđeno da stupimo pred lice Stvoritelja i to u dan Posljednjeg suda kada će doći suditi žive i mrtve.

Zaislimo si da imamo priliku sada stupiti pred Boga... Kako bi ga zamišljali? Kako bi se osjećali? Što bi činili? I kada bi nam rekao da imamo jednu želju koju će nam ispuniti i da poželimo bilo što za čime nam srce žudi, što bi to bilo?
Teško pitanje. Ne sumnjam da bi se našli mnogi koji bi poželjeli bogatstvo i novac, ali vjerujem da postoje i iznimke (sjetimo se mudrog kralja Salomona).

Vjerojatno bi ostali zatečeni i u prvi tren ne bi znali što da odgovorimo. Ali razmislimo sada: koji bi bio pravi odgovor na to pitanje?

I znam da sada svatko od Vas ima svoje mišljenje o tome, a ja ću Vam predstaviti svoje. Ne bih ulazio u polemike o tome da li je ispravno ili ne, jer svatko ima pravo na njega, a ovo je moje.

Dakle, stavimo na stranu čovjeka sa svim svojim dostignućima, a zatim ih raščlanimo. S jedne strane imamo ljubav, umjetnost, maštu, tehnologiju, glazbu...
A s druge strane pogledajmo što nam mašta i tehnologija daju: mržnju, uništavanja, bolesti, atomsko oružje. Znanstvena dostignuća mogu biti i korisna jer liječe bolesti, ali s druge strane, gdje je granica u eksperimentiranju s gentskim modificiranjem i kloniranjem? Može li čovjek imati dovoljno snage i razuma da u nedopuštenoj igri Boga u rukama zadrži i kontrolira tu silu?

Ne znam odgovor na to, vrijeme će pokazati tko je u pravu. Mogu samo reći da znam što bih ja poželio od Boga:
Da nam "oduzme" znanje da zaboravimo sva industrijska i tehnološka dostignuća i da nas učini radosne i nevine kao malu djecu!