Broj
Godina
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
35 |
Godina |
4 |
| Listopad, `02 | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
Zato što osjećam |
|||
|---|---|---|---|
| Katarina Zovak |
| ...Zato što osjećam... |
| Odmah na početku ću vam napisati... Nemojte ovo gledati kao članak, jer to nije; ne ocjenjujte, objektivno ili subjektivno ove redove, sve što Vas molim jest da osjećate sa mnom par minuta, koliko treba da sve pročitate. Nije to studija o vjeri, istraživanje, apsolutno ništa slično tome, samo moj doživljaj Boga. Pišem od tome jer želim predati barem mali dio svoga oduševljenja koje u meni toliko raste da ga moram podijeliti sa nekim, evo, to ste u ovom trenu Vi, čitatelji 'Barke'. Otkada znam za sebe, znam i za Njega, mog velikog Prijatelja i Slušatelja. Rasla sam s Njim, razgovarala i tražila oslonac koji sam uvijek našla. Ne mogu dovoljno zahvaliti svojoj majci što me prva upoznala sa Bogom. |
U početku mi je bila apstraktna slika Svevišnjega koji neizmjerno voli ljude, mnogo sam vremena provela pokušavajući to shvatiti. No, ono što tada nisam znala jest da propuštam veliku stvar bitnu za spoznaju: prepuštanje. Ljudi kažu: 'Kao da je lako prepustiti se...' Nema pregršt laganih stvari u našem životu, ali jedino tako ćemo doživjeti, vjerovati ne zato što imamo opipljive dokaze nego zato što osjećamo. Sila ljubavi koja proteče mnome u trenu molitve, zaziva, pjesme je nevjerojatna, nezemaljska, čista... Osjećam je u stalno, čak i u trenucima ljutnje ili bijesa. Ona je ta koja smiruje oluju. Istina je da ponekad mene, kao i mnoge druge, uhvate trenuci sumnje, iskušenja. Što ako..? Da li je On zaista tu..? Onda počinjem razmišljati kao kakav vrsni filozof i skeptik (eh, ipak sam ja sa svojih 18 godina još adolescent na putu odrastanja), i shvatim koliko sam okova stavila na svoje srce. Bezbrižno ih otpuštam i ponovo plovim morem Božje Ljubavi. Tako je jednostavno. Svatko od nas doživi svjedočanstvo u svom življenju, određene trenutke vrhunske samospoznaje, osjećanje ljubavi svakim djelićem duše. Svjedočanstvo ne mora nužno biti ukazanje, kao što mnogo ljudi naprečac zaključuje. To je trenutak najjače povezanosti, najveće bliskosti Boga i mene, trenutak koji ostavlja posljedicu za cijeli život. I ja sam imala svjedočanstvo koje se duboko urezalo u moje srce. Bog me primio za ruke i čvrsto zagrlio kad mi je najviše trebao, kada sam se osjećala usamljenijom nego ikada, u iskušenju i razočarana. Brisao je suze koje su tekle mojim obrazima u trenutku molitve, slušao jecaje i dopustio da osjetim Njegovu žalost zbog moje nesreće, gotovo da sam vidjela tužno lice najdražega Oca. U tom času odgovorio je na milijun pitanja koja su se rojila u mojoj glavi, otklonio je sve sumnje i moje srce prosvijetlio sa tisuće sjajnih boja Ljubavi. 'Osjećala sam se voljeno sve do vrha nožnog palca' – kako kaže Phil Bosmans (ne mogu ne spomenuti ovog prekrasnog čovjeka čije me misli svakodnevno nadahnjuju) |
 |
 |
Zaista je divno živjeti kada znam da živim sa Njim. Moje srce od tada kuca snažnije u molitvi i pjesmi, koliko puta mi navru suze na lice i teško ih je suzdržati, samo zato jer znam da me sigurno čuje. Dok molim više ne osjećam da vodim monolog, već prekrasan dijalog koji me svaki put sve više i više oplemenjuje. Možda Vam sve ovo zvuči nestvarno, možda mislite da je to neka balavica koja pojma nema o životu, ali ono što znam dovoljno je – Ljubav je sve i želim je dijeliti sa drugima. Ovo je bilo duboko iz srca, izravno u Vaše ruke. |