Broj
36
Godina
4
Studeni, 2002.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
Put u povijest
Došašće
Sveta ispovjed
Dragec đinekov
Sv. Lucija
Antun Grahovar
Poziv na koncert
Sitnice
Poučak života
Ladislav Loina - 50 godina
Naklapanja
 
Petar Maković
Došašće
 

Sretan Božić svima!
Ups!
Baš sam pogledao na kalendar i vidio da još nije Božić i da treba još skoro mjesec dana proći do njega. Zabunio sam se, jer su nakon blagdana Svih svetih mnogi trgovci i ostali mali i veliki obrtnici okitili svoje trgovine i poslovne prostore božićnim ukrasima, pa sam (na trenutak) pomislio da mi je ove godine Božić promaknuo.

Zašto su ljudi postali tako nestrpljivi i zašto stavljaju božićne i novogodišnje ukrase dva mjeseca prije – ne znam, ali znam da je pred nama koji želimo Božić dostojno dočekati, vrijeme priprave, u narodu I Crkvi poznatije pod imenom Došašće ili Advent.

Došašće počinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca – ove godine počinje u nedjelju 1. prosinca – i traje do Badnjaka. Svaki radni dan tijekom Došašća, u crkvama se služe rane jutarnje mise, tzv. Zornice, koje su i u našoj župi našle svoje posjetitelje.

Vanjsko obilježje Došašća je adventski vijenac. To je ukrasni vijenac od zimzelenih grančica s četiri voštane svijeće. Stavlja se na vidljivo mjesto prve nedjelje Došašća, kad se zapali prva svijeća. Svake slijedeće nedjelje se upali još po jedna, tako da četvrte nedjelje gore sve četiri svijeće. No, kako taj vjenčić lijepo izgleda i može dugo stajati, mnogi ga ljudi, bez obzira na vjersko uvjerenje, stave na ulazna vrata. U vremenu Došašća, Katolička Crkva slavi dvije velike svetice (svetu Barbaru 4. prosinca, djevicu i mučenicu, zaštitnicu naše Župe i svetu Luciju 13. prosinca, djevicu i mučenicu, zaštitnicu Turopolja) i svetog Nikolu biskupa, 6. prosinca kojemu se najviše vesele djeca, jer je običaj da im se o njegovu blagdanu daju darovi. Zadnji dan Došašća je, dakle, Badnjak. Riječ Badnjak je naslijeđena iz staroslavenskog jezika, a označavala je panj ili drvo što se na Badnju večer uz poseban obred unosi u kuću i naloži. Taj je običaj vjerojatno ostatak iz pretkršćanskih vremena kad su se u noći zimskog solsticija palile vatre i uz bdjenje se iščekivalo rođenje mladog Sunca. Na sličan način i mi, danas, dočekujemo rođenje našeg Spasitelja Isusa Krista u večeri božićnog bdjenja.

Kako su se razni narodi mijenjali na našim prostorima, od svakog se naroda nešto sačuvalo u narodnim običajima kakve mi danas poznajemo i učimo. Sve su to lijepi običaji, samo moramo biti oprezni da nam ne zasjene bit ovog i svih prošlih i budućih Božića – Rođenje Našeg Spasitelja koji nam te noći donosi mir, radost i Spasenje.