Broj |
36 |
Godina |
4 |
| Studeni, 2002. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
Sveta ispovjed |
Dragec đinekov | ||||
|---|---|---|---|---|---|
| Marko Rožić |
| Sveta ispovjed |
Ne možemo živjeti u grijehu kao što ni disati ne možemo u zagađenom zraku, jer ćemo se na kraju zagušiti. Grijeh je taj koji nam onečisti dušu. Izvor grijeha je opet nečisto srce iz kojeg nam dopiru mnogi oblici grijeha, a ispoljavaju se mišlju, riječju, djelom i propustom, zatim požudom očiju, požudom tijela i ohološću života. Budući da u grijehu ne možemo opstati, to je uvreda Bogu, savjest nas upozorava, a po naravi smo grješnici: "...neka baci kamen koji je bez grijeha..." i iznova u njih upadamo, onda moramo znati što učiniti i kako tu situaciju riješiti. Kao kršćani i jedino kao kršćani možemo se uteći svome Stvoritelju i Spasitelju koji nam jedini oprašta naše grijehe. Isus Krist je ustanovio sakrament Svete Ispovijedi u kojoj se opraštaju grijesi onim vjernicima koji se iskreno, skrušeno ispovijede; priznaju Bogu svoje grijehe, od srca se pokaju da im je žao zbog takvog stanja i izraze iskrenu želju da će se nastojati popraviti. Tada nam svećenik (u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga) daje odrješenje grijeha, a Isus nam zapravo oprašta i govori: "Tvoji grijesi su ti oprošteni... Idi i ne griješi više da ti se štogod teže ne dogodi!" |
![]() |
Zašto onda često s nelagodom odlazimo na Svetu Ispovijed? Nekako nam je teško i pred nama samima priznati da smo upravo takvi, kakvi sami ne bi željeli biti, a to još moramo i priznati pred svećenikom i samome Bogu. To je trenutak suočavanja s istinom, gdje na svjetlo izlaze nedostaci, propusti, slabosti... Međutim, čestiti ljudi postaju upravo korigiranjem, ispravljanjem i uklanjanjem svojih slabosti. Samo će nas istina osloboditi, rekao je Gospodin. Psalam 139 nam govori: "Gospodin nas svega proniče i poznaje, izdaleka misli naše poznaje, riječ nam još ni na jezik nije došla, a ti Bože sve već znadeš..." Dakle, Gospodin i tako sve već znade, sada je samo pitanje naše iskrenosti i spremnosti da mu to i sami priznajemo. Sam Krist nam govori: "Nisam došao na svijet da sudim svijet, nego da se svijet po meni spasi". Zato Svetoj ispovijedi pristupimo: |
| zahvaljujući za sva dobra koja nam je Gospodin podario; | ||
| razmišljajući o svemu kakvi smo bili, a kakvi ne bismo željeli biti – ispit savjesti – upoznaj sama sebe; | ||
| uzdajući se u bezgranično Božansko Milosrđe i njegovo oproštenje, na ispovijed idemo odgovorno i s povjerenjem. |
Dakle, na Svetu ispovijed trebamo gledati kao na susret s Kristom u ljubavi, posebno kada znamo za ovu poruku: "A volja onoga koji me posla (Oca) jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, već da ga uskrisim u posljednji dan". (Iv 6, 39). Da se kojim slučajem ne izgubimo, zamolimo Gospodina: |