Broj |
36 |
Godina |
4 |
| Studeni, 2002. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
| Dragec đinekov | Sv. Lucija |
||||
|---|---|---|---|---|---|
| Damir Novaković |
| Sveta Lucija |
![]() |
Ova djevica–mučenica rođena je oko 283. godine u sicilijanskom gradiću Siracuzi u časnoj i bogatoj kršćanskoj obitelji. Rano je ostala bez oca, i majka ju je učila pobožnosti i vjeri, te je preko nje primila jak utjecaj Božje slave i odlučila se svojim djevičanstvom zavjetovati Bogu. Svojoj majci, Eutihiji, ništa o tome nije govorila jer jednostavno nije nalazila pravu priliku. Ne znajući za kćerkine planove, majka ju je zaručila za poganskog mladića. Dok je Lucija pokušavala izbjeći zaruke i reći majci o svom zavjetu, Eutihija je imala velikih problema sa krvarenjem, jer već četiri godine nije mogla naći pravi lijek. Lucija joj je zato predložila hodočašće u Catanu, kako bi na grobu sv. Agate od Boga izmolile ozdravljenje, što im je na kraju i uspjelo. Kako bi zahvalila Bogu, Lucija je rekla majci da bi htjela podijeliti siromašnima veliki dio bogatstva te da se zavjetovala Bogu na djevičanstvo. |
Eutihija je oduševljeno pristala na sve to, ali je zato Luciju njezin zaručnik, kada je čuo što je učinila s njegovim budućim bogatstvom, i da je Kršćanka, prijavio sicilijanskom guverneru Paskaziju. To se dogodilo 303. godine, baš za najžešćih Dioklecijanovih progona Kršćana. Sudac joj je za kaznu naredio ulazak u javnu kuću, ali ju je Bog, zapravo čvrstoća njezine vjere, učinila nepokretnom, pa ju niti stražari nisu mogli unijeti unutra. Bog ju je spasio i kada su je htjeli spaliti na lomači. Konačno je njenim mukama došao kraj kada je dopustio krvniku da joj mačem probode grlo. Neke druge legende govore da si je sama iskopala oči i poslala ih zaručniku, te da ju je Majka Božja obdarila prekrasnim novim očima. Od gemblourskog monaha Sigeberta saznajemo da joj je tijelo još četiri stotine godina ležalo neuznemiravano na Siciliji, dok Ga vojvoda Spoleto nije odnio u Italiju. Car Oto I. prenio je njene relikvije u 10.stoljeću u Metz, u crkvu sv.Vincenta. U 13.st. francuski križari neke njene relikvije našli su u Carigradu, a u 16.st. Mlećani su glavu svetice darovali francuskom caru Luju XII... Sveta Lucija zaštitnica je vida, tjelesno i duševno slijepih, ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara i vratara. Ikonografija ju prikazuje kao nebesku iscjeliteljicu očiju; prepoznajemo ju po bodežu i rani na vratu, po svjetiljci i po očima koje drži na pladnju. Slavimo ju 13. prosinca. Toga se dana, osim naravno, što se darivaju djeca, u manje posude sije pšenica. U našem se narodu vjeruje da će za Božić njena gustoća, boja i svježina pokazati kakva će žetva iduće godine biti. |