Rođen je 21. kolovoza 1567.g. u Savoyskoj grofoviji u Francuskoj, u uglednoj aristokratskoj obitelji, kao najstariji od šestero braće. Otac je želio da postane vojnik, ali Franjo je šutio. Osjećao je da ga Bog zove, ali nije htio žuriti sa svojim odlukama, već je čekao Božji znak. Mjesni župnik mu je rekao da je nakon njega mjesto župnika slobodno, ali Franjo je opet šutio ne želeći pokvariti ništa za što je Bog kasnije imao planove. Ipak se odlučio za studij prava u Parizu, ali je paralelno, u tajnosti, studirao i teologiju. Već kada je trebao biti proglašen senatorom, dok je jahao na konju, Bog mu se napokon objavio tri puta ga je rušio s konja i svaki put bi mu mač ispao iz toka i s njime na zemlji oblikovao križ. Franjo je tada znao da Bog od njega želi da postane svećenik.

Kako je živio u doba reformacije, odlučio je povesti misiju i obratiti natrag na katoličku vjeru 60.000 Kalvinista u Švicarskoj. Od svih dobronamjernika njegove župe, samo je njegov bratić pošao s njime; otac mu nije htio pomoći, a biskupija je ionako bila vrlo siromašna. Tri godine je pješačio švicarskim Alpama, narod je pred njime zatvarao vrata, a tjerali su ga i kamenjem.

Jedne se noći, da bi se spasio od vukova, svezao na granu nekog stabla, te se u jutro, sav smrznut, nije mogao odvezati, pa je bratić trebao otpiliti granu kako bi ga oslobodio. Uskoro ga je i on ostavio.
Kako nitko nije mario za Franjine propovijedi, počeo ih je pisati i prepisivati, jer je, kao i inače, imao strpljenja, i znao da će mu Bog pomoći u njegovoj misiji. Tako je svoje propovjedi stavljao ljudima u kuće ispod ulaznih vrata, i nakon nekog vremena, uspio obratiti čak 40.000 ljudi. Uskoro (1602.g.) je pozvan od Pape u Rim, gdje je imenovan za ženevskog biskupa.

Na jednoj svojoj propovijedi vidio je ženu koju je noć prije sanjao bila je to Jeane de Chantal, udovica koja je htjela da ju on duhovno vodi. Do tada su biskupi obično duhovno usmjeravali redovnike i redovnice, no Franjo je pokazao i ljudima kako mogu i kroz svoje vrlo aktivne službe doći do svetosti. Tako je sa Jeane de Chantal osnovao institut Pohađanja Blagoslovljene Djevice, za mlade djevojke i udovice koje su se osjećale pozvane na vjerski život. Strpljivo čekajući upute od Boga, uskoro je bio pretrpan poslom – propovijedao je, naučavao, putovao, ponaosob pisao pisma ljudima koji su ga tražili pomoć, te je zato bio često i bolestan.

Kao biskup, reformirao je vjerske zajednice, brinuo za siromašne i davao im svaki svoj višak, kojega je često bilo, jer je živio vrlo skromno i jednostavno. Umro je 28. prosinca 1622.g., a zadnje riječi bile su mu savjet jednoj časnoj sestri: «Poniznost.» 1661.g. proglašen je blaženim, a svetim 1665.g. od pape Aleksandra VII. Papa Pio IX. 1877.g. nazvao ga je velikim iscjeliteljem Crkve. Zaštitnik je novinara, zbog knjiga i poslanica koje je pisao. Slavi ga se 24. siječnja.

Želio bih Čitatelju prenijeti dio njegovog nauka jer mislim da odgovara današnjem ubrzanom načinu života u kojem ljudi nemaju vremena ni za bližnje, a kamoli za Boga. Smatrao je da je molitva ključ čovjekove povezanosti s Bogom. Govorio je: «Gledajući Boga u mislima, dok meditirate, cijela će vam duša biti ispunjena Bogom. Sve vaše meditacije počinjite u Božjoj prisutnosti. Dok ste na poslu, nekoliko se puta kroz dan odmarajte u samoći svog srca, pa i onda kada otvoreno sudjelujete u diskusijama ili poslovima s drugim ljudima. Govoreći njima, govorite Bogu.» Znam, pitate se: «Kako??? Kako dok mi on/ona tupi nešto o čemu ja imam svoje mišljenje i znam da je to moje ispravno i JEDINO ispravno???» I za to je Franjo Saleški našao odgovor: «Biti anđeo dok molite, dakle u odnosu s Bogom, i zvijer u međusobnom odnosu prema ljudima, je kao da ste šepavi na obje noge.» Rekao bih, neka vrsta formule za provedbu Isusove zapovijedi ljubavi, malo tolerancije, strpljenja, slušanja i obrazlaganja našeg stava, malo kulture prema drugima. Čuo sam vas, opet ste me pitali 'Kako???' Znam da nemate vremena, ali malo po malo, dajući jedni drugima primjer, možemo si prestati biti zvijeri... Najveći grijeh za Franju bilo je osuđivanje bližnjega i ogovaranje – to radimo isključivo da bi u očima drugih ljudi prividno proljepšali sliku o sebi želeći nekoga drugoga učiniti većom zvjeri od nas samih...

Na kraju, zaželio bih svim ljudima dobre volje
Čestit i blagoslovljen Božić, te Sretnu i uspješnu Novu godinu!