Broj
Godina
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
37 |
Godina |
4 |
| Prosinac, `02 | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
Sirena u magli |
|||||
|---|---|---|---|---|---|
| Danijel Krilčić |
| Sirena u magli |
Ovaj Božić Barka slavi svoje tri godine postojanja. Tiho i samozatajno... Brzo je proletjelo to vrijeme i još i sad mi je živo sjećanje na večer njenog osnivanja. Sve što se od nas očekivalo, bilo je dovoljan broj članaka da bi složili Barku . Prihvatilio smo se posla: nismo imali neko veliko znanje, ali uz pomoć Božju i s (velikom) voljom... I mislili smo da će ići lako... Tri godine (iz mjeseca u mjesec)... nije mala stvar. Kao malo dijete tek rođeno, Barka je u tri godine naučila pričati, hodati, razumijevati stvari i osjećati... A što sve samo može odrastao čovjek učiniti u tri godine: otplatiti pola kredita, završiti srednju školu ili fakultet, upoznati nekoga (zavoljeti, oženiti i osnovati obitelj), izgraditi kuću (ili Crkvu), proputovati svijet (ako ima novaca)... i mogao bih tako nabrajati u beskraj. Ako pogledamo samo svoju okolinu i primjetimo kako se priroda promijenila u tri godine (proljeće i jesen, ljeto i zima: nova rađanja i umiranja): vlat trave nikne i raste, zeleni i potamni; uvene i prekrije je snijeg; i u proljeće sve ispočetka: sve je vezano u beskrajnom krugu života. |
| Ali, zanio sam se pisanjem i dopustio da me razmišljanja odvedu na drugi put... Prije tri godine, naša Barka zaplovila je morem života, putem koji je bio prepun raznih prepreka i brodila je kroz mnoge oluje (manje ili više znane). I ovdje me ponovno misao vuče u stranu, sjećanje (ne moje osobno, vjerujem da ga svi znate) na jednu prohladnu noć u travnju daleke 1912. godine. Sjećanje na Titanic ; najveći, najsnažniji (sve naj) brod, koji je, kao i naša Barka plovio morem. I nije ga uništila oluja; za nj kobna je bila jedna santa leda. Samo jedan trenutak nepažnje, i svemu je bio kraj. U tom trenutku na pučini nije bio ni jedan brod koji bi ga svojom sirenom upozorio na opasnost... I potonuo je, noseći u tamne dubine oceana mnoge nevine živote, a preživjelima ostavljajući jedino nadu za ponovni susret u nebesima... Mnogima su nedostajali njihovi očevi i majke, bake i djedovi, djeca i prijatelji, unuci... |  |
 |
Pitam se, što bi bilo kad bi i ova naša Barka potonula... bi li bilo koga da joj pritekne u pomoć... bi li kome nedostajala... Ne znam, odgovore u rukama ne držim ja... možda je ovo samo zvono koje je Titanicu nedostajalo da ga spasi od potonuća... Sretan i Blagoslovljen Božić! |