U drugoj polovici VI. stoljeća Španjolsku su, uz Kršćane, potomke starih Latina, naseljavali i novopridošli Goti, barbarsko pleme koje je sve više onemogućavalo njihov normalan život. Sredinom VI. stoljeća, točnije 534. i 560. godine, u jednoj kršćanskoj obitelji rodili su se Leander i Izidor. Kasnije su još dobili sestru Florentinu i brata Fulgencija.

Sveti Izidor se školovao u seviljskom sjemeništu, a jedan od učitelja mu je bio i njegov brat. Učio je latinski, grčki i hebrejski. Ne zna se je li postao redovnik, jer se nikada nije vezao za redove, ali ih je vrlo cijenio. U veljači 600. godine, kada je Leander umro, on preuzima mjesto seviljskog biskupa, te uzima redovnike, bratu u čast, pod svoju zaštitu. Čak je proglasio izopćenje iz Crkve za sve one koji bi uznemiravali samostane. Antičke institucije i klasične škole Rimskog Carstva skoro su nestajale, a iz spojenih rasa počeo se već rađati novi narod. Izidor je nastavio i dopunio Leandrovo djelovanje – uzeo si je u zadaću spojiti sve ljude Pirinejskog poluotoka u jedan narod. Da bi to postigao, poslužio se religijskim u edukacijskim izvorima, i uspijevao je – iskorijenio je gotski arijanizam, a novo krivovjerje Acefala ugušio je u samom početku.

Njegov je suvremenik, zaragoški biskup Braulio o njemu rekao da je bio čovjek kojeg je Bog odgojio da spasi Španjolce od nezaustavljivog vala Barbara. Sestra Florentina postala je redovnica, te je vodila 40 samostana i 1000 časnih sestara, a bratFulgencije postao je bisk up u Astigiju.

Kao seviljski biskup, Izidor je vodio brojne koncile i tako prosvjećivao državu i postavio temelje prvoj španjolskoj Vladi. Na Četvrtom Nacionalnom Koncilu u Toledu naredio je da se u svim biskupijskim središtima Španjolske izgrade sjemeništa kako bi ubrzao pokret obrazovanja. Uz jezike, poticao je učenje i razvoj prava i medicine, a suvjernicima je predstavio Aristotelovu filozofiju i cjelokupno dotadašnje svjetsko znanje. Napisao je Enciklopediju u kojoj je sabrao sva svoja saznanja, te ih je njome spasio od tmine srednjega vijeka. Bio je zadnji antički kršćanski filozof, a bilo je poznato da je bio najpametniji čovjek svoga vremena.