Postati roditelj je relativno lako i to se većini ljudi planski ili neplanski događa. Već i dijete u pubertetu može postati roditelj. Međutim, biti roditelj ne znači samo roditi dijete. To je izuzetno teška i odgovorna zadaća, a ipak ne postoji škola u kojoj bi se moglo naučiti biti dobar roditelj.

Da bismo vozili auto moramo završiti auto školu. Da bismo dobili posao moramo izučiti neki zanat ili zanimanje. Bez dozvole ili diplome gotovo nište ne možemo raditi, ali roditelj se može postati i bez dozvole i bez diplome. To ne znači da je biti roditelj lakše ili manje odgovorno.

Naprotiv: odgoj djece je toliko težak i odgovoran da bi se mnogi uplašili ili odustali da se za to dijele diplome. Događa se naime i danas u informatičko doba da mnogi očevi znaju više o svome automobilu, a majke o problemima svojih kolegica nego vlastitom djetetu.

Vrijeme u kojem živimo zahtjeva puno više pedagoških znanja i vještina te kulture odgoja kod roditelja nego što je to nekada bilo. Na žalost (a rijetkima i na sreću) mi uglavnom odgajamo svoju djecu onako kako su odgajali nas ili upravo suprotno od toga. Današnji roditelji nemaju previše vremena za svoju djecu zbog suvremenog tempa života, a upravo zbog toga trebali bi više posvetiti pažnju svojim odgojnim postupcima, jer upravo o roditeljima, njihovom ponašanju, međusobnim odnosima, karakternim osobinama, uvelike ovisi kakvo će biti njihovo dijete.

•  AUTORITARNI RODITELJI (strogi, neljubazni, nepopustljivi)
•  POPUSTLJIVI RODITELJI
•  RAZBORITI RODITELJI

O prvom tipu pisat ću nešto u idućem broju, do tada pokušajte razmisliti u koju bi skupinu Vi pripadali.

Za kraj želim navesti nekoliko primjera onoga što su nam roditelji govorili kad smo bili djeca i onoga što smo mi tada željeli čuti.
Ono što su nam govorili kad smo bili djeca: ne, budi miran, idi, polako, požuri, nemoj to dirati, pazi, sve pojedi, operi zube, pazi da se ne zaprljaš, šuti, govori kad ti kažem, moli za oproštenje, pozdravi, dođi ovamo, ne motaj se okolo, idi se igrati, ne smetaj, nemoj trčati, pazi da ne padneš, jesam li ti rekao da ćeš pasti, pravo ti budi, nikad ne paziš, još si premalen, daj, ja ću, idi na spavanje, ustaj, zauzet sam, snađi se sam, pokrij se, punim ustima se ne govori...

Ono što smo željeli čuti kad smo bili djeca: volim te, lijep si, drago mi je da te imam, nađimo malo vremena za sebe, kako se osjećaš, tužan si, bojiš li se, ispričaj mi što si pronašao, sviđa mi se kako se smiješ, što te muči, tko te je naljutio, možeš mi reći sve što želiš, imam povjerenja u tebe, što ti misliš o tome, lijepo mi je s tobom, želim ti nešto reći, slušam te, sviđaš mi se takav kakav jesi, dobro da smo zajedno, reci mi ako sam pogriješio...