Isusova smrt na križu ključni je trenutak u povijesti spasenja, jer je Bog svu našu nepravednost stavio na svojega Sina koji je umro za grijehe cijelog čovječanstva. Podnio je smrt koju smo mi trebali podnijeti. No, tri dana poslije smrti - uskrsnuo je. Pobijedio je smrt, pakao i đavla. Po Njegovoj žrtvi i uskrsnuću otvorio je Bog put u Nebo svim ljudima. Isus je ispunio Božji plan za sve ljude. Mi i dalje kršimo Božje zapovijedi, a On je podnio kaznu za naše grijehe. Kristovom smrću nismo automatski spašeni, jer taj milostivi dar treba zaslužiti i oproštenje grijeha i milost prihvatiti vjerom i životom. Djelo Kristovo vrijedi za sve ljude, i djelotvorno je ako se prihvati i živi. Isus je dovršio djelo nužno za naše spasenje, sljedeći korak moramo učiniti sami. To je najvažniji korak koji možemo poduzeti; i kome svi trebamo težiti.

Nitko neće baštiniti kraljevstvo nebesko ako ne uđe u Vječni život. Tamo nema ničega osim života u Bogu, pa onamo dolaze samo oni koji žive takvim životom. Isus Krist došao je na zemlju da bi svojom žrtvom na križu ljudi imali Život Vječni. Kako je to važna istina u Božjim očima. Veliki broj ljudi ne razmišlja o duhovnom životu nego žive smrt u prijestupima i grijesima. Čovjek se sastoji od tijela, duše i duha. Što je zapravo umrlo u prvom čovjeku Adamu prilikom pada u grijeh? Izgubio je milost posvećujuću., Adam je izgubio zajedništvo s Bogom. Do dana pada u grijeh ta zajednica nije bila prekinuta. Ali onoga časa kad je Adam sagriješio, njegova zajednica s Bogom se prekinula. Ljudski duh ima potrebu za životom u Božjem duhu i povratku izgubljene milosti. Tijelo mu je živo, duša također, ali duh mu je mrtav, ako ne upravlja svoj život i težnje prema Bogu. U svoj duh čovjeku je ponuđeno primiti Vječni Život od Boga i na taj se način ponovno roditi.

Vječni Život zaslužen po Kristovoj žrtvi javlja se kao imperativ u Svetom Pismu zato što je trajni poziv sudbini svakog čovjeka. ...da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni. Onaj koji primi Vječni Život nikada neće uistinu umrijeti. Bog govori o pogibelji kao sudbini onih koji odbace Vječni Život. Tko vjeruje u Sina ima Život Vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu. Na jednoj strani ŽIVOT, na drugoj GNJEV BOŽJI.

Što to znači? ''Zaista, zaista kažem vam tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima vječni život''. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život. Opet ista razlika - ili život, ili osuda. Ulazak u Vječni Život jest izlaz iz položaja i stanja smrti i osude te nas čini nasljednicima Kraljevstva nebeskog. Bez vječnoga života - smrt i vječna osuda. Oni koji uđu u Život Vječni sigurno neće nikad propasti i nitko ih neće oteti iz Božje ruke. Svaki čovjek može izabrati slobodnom voljom i dobro i zlo.

ISUS prima naša srca. On traži promjenu našeg života i obnovu života u Bogu. Ta obnova smjera prvotno u nutrinu, a to je srce čovjeka. Moguća stvar je temeljno poboljšati svoju vlastitu prirodu. Ljudsko biće po Adamovom padu ranjeno je i sklono grijehu, pa je stoga potrebito Božje milosti. Bog neprestano poziva čovjeka i nudi mu novu priliku. Život ISUSA KRISTA svakom je čovjeku vječni poziv na savršeniji i svetiji život.