Broj |
39 |
Godina |
5 |
| Veljača, 2003. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
| Naklapanja | Sveti kazimir |
Biti spašen ili ne |
|---|
| Damir Novaković |
| Sveti Kazimir |
![]() |
Sveti Kazimir je rođen 1461. godine, kao sin poljskog kralja Kazimira IV. Jagela. Bio je unuk Vladislava II. Jagela, poljskog kralja koji je pokrstio stanovnike Litve. Kazimir je bio treći od svojih dvanaestero braće. Odgajali su ga Filippo Buonaccorsi i Jan Długosz [dwugoš], poljski povjesničar i krakovski kanonik. Obojica su bili vrlo pobožni, vjerni domovini i mudri kraljevi savjetnici, tako da je Kazimir već kao dječak shvatio da pripada Nekome većem od svog zemaljskog oca. Raskoš kraljevskog dvora na kojem je živio za njega je bila samo veo koji je prikrivao prave vrijednosti. Bunio se protiv bogatih i modernih odijela u kojima je trebao uživati, te je nosio najjadniju odjeću. Odbacivao je sve pogodnosti koje je imao, malo je spavao, provodio je noći u molitvi, a ako je i spavao, spavao je na kamenom podu. Zato su ga mnogi, iako je bio princ, ismijavali. Kazimir je prema njima bio uvijek prijateljski raspoložen i miran. |
Iako nije bio sretan s takvim sinom, otac mu se divio. Sa 14 godina poslao ga je da, na poziv neke ugarske frakcije, zbaci s ugarskog prijestolja Matiju Korvina. Želeći obraniti Kršćnstvo od nadolazećih Turaka, krenuo je put Ugarske, no znao je da će pohod na prijestolje loše završiti, ali je samo htio udovoljiti ocu. Kada su vojnici počeli otkazivati poslušnost, rado je prihvatio zahtjev vojskovođa da se vrate u Krakov. Naravno, kralj, njegov otac, time nije bio zadovoljan, te ga je zatvorio u dvorac Dobzki, u nadi da će ga zatvor promijeniti. Ovdje ga je opet naučavao njegov učitelj Jan Długosz. Kazimirova vjera je i dalje rasla, te je odbijao surađivati u očevim planovima. Čak je odbio i očevu ponudu da ga oženi za njemačku princezu. Kralj 1479.g. odlazi učvrstiti svoju vlast u Litvi, te Kazimir sjeda na poljsko prijestolje. Vladao je mudro i pravedno. Uskoro je postao žrtva opake plučne bolesti, s kojom se zbog svojeg skromnog života nije mogao nositi. Na putu u Litvu, umro je kraj mjesta Grodno 4. ožujka 1484. godine, sa samo 23 godine. Sahranjen je u kapeli Blažene Djevice Marije u Vinijusu, litvanskom glavnom gradu. Bio je uzor i kao osoba i kao karakter, uočen po svojoj izrazitoj pravednosti i kreposti. Posebno se zavjetovao Djevici Mariji, te je himna 'Omni die dic Mariae' koju je napisao Sv. Bernard iz Clairvauxa [klervó] proglašena njegovom. Sa riječima te himne koju je svakodnevno pjevao, čak je i sahranjen. Papa Adrijan VII. Proglasio ga je 1522. godine svetim, a Papa Klement VIII. proglasio je 4. ožujka za dan kada ga se slavi. Zaštitnik je Poljske, Litve, a slavi ga se i u Belgiji i Napulju. |
||
Svakog dana pjevaj Mariji |
||
|
Svakog dana pjevaj Mariji, Ona će te izbaviti, Kad oko tebe bure bijesne, |
|
| |
(Sveti Bernard iz Clairvauxa) |
|