Tišina, povjetarac, zavijanja trista
Pa onda odjednom prasak cestom, prugom
Bombe, dinamiti, petarde svih vrsta;
To moja Hrvatska tuguje za drugom
Jer se treća rađa nova, bolja, čvrsta.

Obećaše prije sklad, ljubav i bolje,
Pa se od tog ništa dogodilo nije;
Uz čašicu pravu svi su dobre volje,
Svašta nam se nudi kad se jede, pije.

I treća je došla. Opet muk i sjeta
Za danima onim kad smo barjak vili;
To Hrvatska moja tuguje, jer šeta
Od Haga do Brisla, natrag gdje smo bili.

U pustinji punih četrdeset dana
Ti si vođen - Kriste - od Svetoga Duha
I Duša od Zloga bi Ti iskušana
Nit si vode pio - niti jeo kruha

Sve si kušnje pri tom časno izdržao
Ostajući vjerno kod očeva plana
I odgovor pravi Ti si dati znao
Jer Očeva ljubav za Tebe je hrana

I dok si visina gled'o carstva sv'jeta
Nikakve nade nisi Zlome dao
U Tvom srcu ljubav vječnog Oca cv'jeta.

Nit sa vrha hrama nisi iskušao
Povjerenje Oca - božanske istine
Po kojoj nas vodiš u vječne visine.