Petkom se održava okupljanje mladih u našoj vjeronaučnoj dvorani. Posjetili smo ih i prisustvovali smo raspravi koja je imala temu: Elementi new agea u djelima Paula Coelha i kako oni utječu na njegove čitatelje. Nakon službenog djela (rasprave), pokušali smo saznati nešto o njima, o njihovim aktivnostima i planovima za budućnost.

Barka: Vidimo da vas ovdje ima svih uzrasta?

Mladi: U društvu je najviše studenata, ali ima i ponešto srednjoškolaca te učenika osmih razreda.

Barka: Čime se bavite na ovim svojim susretima?

Mladi: Odaberemo temu, tj. župnik odabire temu. Najčešće su to teme s aktualnim sadržajem. O toj se temi onda vodi uvodni razgovor koji obavlja župnik. Ili, ako netko pripremi svoju temu, onda on o njoj ima kratko predavanje. Tada se prepušta riječ ostalima i oni iznose mišljenja; naravno oni koji imaju mišljenje o toj temi. Pošto se često baš i ne slažemo u mišljenjima, to prerasta u pravu raspravu u kojoj svako brani svoje mišljenje, na koje ima pravo.

Barka: Čime se još bavite osim okupljanja i raspravama o određenim temama na ovakvim susretima?

Naša sportska grupa uključena je u natjecanje u “Malonogometnoj Katoličkoj ligi Zagrebačke nadbiskupije” i tamo niže uspješne rezultate svake subote (na ljestvici se nalazimo na vrlo dobrom 21. mjestu). Svoje treninge održavamo u dvorani naše osnovne škole, stoga se ovim putem zahvaljujemo osobi koja pod svojim nadzorom ima rad škole i učitelja (ravnatelju) i osobi koja se brine da bi škola funkcionirala besprijekorno (domaru), gospodi Franji Krašu i Veljku Perici, koji su nam velikodušno ustupili termin.

Barka: Kao što ste rekli, imate mnoge grupe, a vaš najveći problem nije u organizaciji rada tih grupa, već u tome što imate malo članova u grupama, a i u samom društvu.

Mladi: Istina, naš najveći problem je malobrojnost. Stoga ovim putem pozivamo sve zainteresirane mlade, od osmih razreda, srednjoškolaca, pa sve do studenata i onih koji rade, da dođu i svojom prisutnošću uvećaju broj članova našeg društva.

Znamo da bi mnogi željeli doći, ali ih je strah (prvi put je najteže), ali i svi mi smo to prošli. Mi znamo da je teško napraviti taj prvi korak i ući u dvoranu; teško je i odmah se uklopiti, ali zajedno možemo poboljšati rad ove naše zajednice mladih. Zato dođite, jer mi smo otvorena zajednica i nećemo odbiti nikoga tko pokuca na naša vrata, već ćemo ih dočekati s osmijehom i raširenih ruku. Svi ste više nego dobrodošli!