U ovo naše vrijeme ima mnogo kršćana, koji smatraju kako nema smisla postavljati pitanje o opstojnosti Sotone. Čitatelji ovog teksta morat će spoznati kako je zlokobna zabluda nijekati opstojnost Đavla.

Ovo je kratak sažetak knjige Georgesa Hubera koji se cijeli život bavio izučavanjem nadnaravnog, odgojen u školi svog velikog učitelja sv. Tome Akvinskog, počeo se baviti velikim neprijateljem Crkve, Sotonom.

Pišući o problemu Sotone, znamo da stupamo na minirano područje, zavijeno tajnom. Najprije zbog samog predmeta. Zatim zbog skepticizma, nevjerovanja, koje je rašireno u pogledu ovog sadržaja.

Izgleda, kako je malo kršćana, koji zaista vjeruju u osobnu opstojnost zlih duhova, Sotone i sotonske vojske. Izgleda da mnogi odbijaju, zabacuju tu istinu, ne zato što bi bila nesigurna, nego zato jer je danas ljudi više neće prihvatiti.

1967. godine, biskup u Strasbourgu (Francuska), mons. Leon Arthur Elckinger rekao je svoje viđenje: “Vjerovati da postoji Lucifer, zli duh, Sotona, da djeluje među nama Zli duh, Demon, Knez demona, mnogi to osuđuju kao naivnost, praznovjerje. Ipak, ja vjerujem u opstojnost i u djelovanje Zloduha!”.

“Zloća Demona, zloća Sotone vrlo je nepoznata ljudima”, govorio je Ernest Hello, odlični mislilac prošlog stoljeća, “pa je potrebno o tome ljude poučiti”.

Potrebno je katoličku nauku o demonima približiti narodu, rastumačiti svijetu i danas, u naše vrijeme.

No napastovanje Đavla može se protumačiti i na drugi način o kome govori sv. Toma: “Možemo reći da, koliko god napastovanje bilo ponizujuće, ono je znak, najsigurniji znak , da smo na putu, koji vodi u nebo”. Oštroumne su i pronicave riječi sv. Vinka Paulskog o ulozi Sotone u kršćanskom životu: “Bog dopušta napasti, da nas vježba i posveti. Milost je biti iskušan od napasti. To je znak, da nas Bog voli i ljubi”. Sv. Vinko govorio je redovnicama milosrdnicama “da je blaženo stanje biti napastovan i da nam to stanje u jednom danu pribavi više zasluga nego mjesec dana bez napasti… Ne treba moliti Boga da nas oslobodi, nego da nam pomogne dobro iskoristiti napasti, da nam pomogne da ne podlegnemo napastima”. Sv. Jakov apostol piše: “Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost. Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom, da budete savršeni i neporočni: bez ikakvih nedostataka”. Jednog dana rekao je istim redovnicama: “Nećete biti milosrdnice ako ne budete napastovane!”. Zatim opet: “Opće pravilo, da svi sluge Božje budu napastovani”.

Sv. Franjo Asiški svim svojim bićem težio je stalno živjeti u povezanosti s Bogom. Nazvali su ga “Utjelovljenom molitvom”. Za Sotonu se s pravom može reći, da je svim svojim bićem nastojao iskaliti svu svoju mržnju protiv Boga, i svu svoju zlobu da naškodi ljudima. Taj je grijeh zavladao njegovim bićem. Sotona je neshvatljiv za naš razum. Zaista, nije moguće shvatiti tako izvanredno biće nadareno od Boga, pa tako puno mržnje i zlobe. Ta neshvatljiva tajna nas zbunjuje. Papa Ivan Pavao II. pokušao je donijeti tumačenje u svojoj katehezi, u svojoj pouci o Anđelima u ljetu 1986.godine. On je 23. srpnja te godine započeo tumačenje o palim Anđelima, i taj njihov pad podijelio je svijet čistih Duhova na dobre i zle. “Dobri su izabrali Boga kao najviše i konačno dobro. Izabrati Boga znači da su se usmjerili prema Bogu svom svojom unutarnjom snagom, spoznavši Boga kao svijetlo svoga razuma, prosvijetljenog od Božje objave, a ta je Ljubav. Bog postade potpuna svrha, definitivna svrha njihove duhovne egzistencije, njihova duhovnog života. Naprotiv, drugi, zli Anđeli okrenuše Bogu leđa, okrenuše Istini leđa. Izabrali su stav protiv objave Božje, protiv milosti, koja im je ponuđena da participiraju u Trojstvu vječnog prijateljstva s Bogom u zajednici s Njim po ljubavi.”