Broj
40
Godina
5
Ožujak, 2003.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
Put u povijest
Poezija
Školski kutić
Uže
Krunica Zahvale Sveti Juraj
Naklapanja
Korizma
Biti roditelj
Što mi znači korizma
Zazovi Mariju
 
Tomislav Uroić Štefanko
Krunica
 
Krunica je, bar meni, jedna jako lijepa stvar. U lokalnim nam prostorima simbolizira kršćanstvo i pomaže bakicama pri dnevnoj molitvi, a pošto molitva i meditacija nekako idu zajedno – uredno moljenje krunice vjernicima bi trebalo donijeti i duševni mir. Dapače svoju verziju krunice mole i istočne religije, bez ama baš ikakve veze s kršćanstvom. Dakle, krunice su jako rasprostranjene. Ono što nije ''cool'', ako tako možemo reći, je evolucionarni razvoj Krunice u Hrvata. Zašto? Zato jer je sve počelo sa malim stvarčicama koje bi se eventualno mogle objesiti oko ručnog zgloba i nisu na retrovizoru bile ništa napornije od milijardu sličnih stvarčica koje ljudi tamo vješaju. E, sad, ne bi mi bili mi da nismo usavršili krunicu, tako da se sada po gradu voze auti s krunicama u prirodnoj veličini, križ komada jedan, od fosni - komada dva, tona - jedna zarez pet. Na polumetarskom lancu, sa zrnima veličine buzdovanskih glava. Koje se pod kutnim pomakom njišu s retrovizora i odvlače pažnju s ceste. Nekako imam osjećaj da to s religijom nema previše veze.
Za vrijeme domovinskog rata lijepo je bilo vidjeti vojnike sa krunicama oko vrata. Sa krunicama koje su im davale snagu, nadu i čuvale ih u najtežim trenucima. Oni koji su bili kod kuće sjećaju se moljenja krunice u Velikoj Mlaki (ispred DVD-a na krugu), gdje se molilo za vojnike i domovinu. Je li to imalo utjecaja? Je li se molitva čula i na nebesima? Naravno da jest. U prošlosti se molila krunica u krugu obitelji. To je bila večernja molitva, svih radnika i težaka, majka i očeva, braće i sestara. Pitamo se postoji li molitva krunice i u današnje vrijeme i u koliko se obitelji uopće i moli. Ili nas je današnja tehnologija i razvoj dovela do toga da ne stignemo ni misliti na sebe, niti na drugoga, a kamoli na molitvu? Dnevni su rasporedi tako prenatrpani da je pravo čudo pronaći malo vremena, a ako se pronađe ipak je ljepše vani nego u crkvi. Na molitve Krunice u crkvi, petkom i nedjeljom, ima dosta ljudi, no mladih na prste (jedne) ipak dviju ruka. Samo se možemo nadati da na nas nikakva nedaća neće stići pa da se opet trebamo ujediniti u molitvi. Uostalom, Bush nam to jamči!