Šarena livada, leptira puna
Skupljenih u jednom jatu.
Kroz rascvalu lipu proviri luna
I pravi odsjaj u blatu.

Mirisni pelud pčele nose
I pune svoje košnice male
Da bi Mlačanke duge kose
S dječicom svojom objedovale.

Nasred je sela Barbara Sveta
Koja nam svijetli, kazuje put
Već tristošezdeset svojih ljeta
Prima nas k'o majka pod svoj skut.

Sad nas je puno više neg' prije
Jer Mlaka otvara srce za brata.
U tome se cijela tajna krije:
– Što više Mlačana, više Hrvata!

U svom duhu, Kriste, pratim Tvoje pute
Sve od Betlehema do Jeruzalema
Često se za tvoje pridržavam skute
Kada na mom putu pouzdanja nema

Već misao na Te - mene oslobađa
Od ovoga svijeta i njegove muke
I u mome srcu Božju ljubav rađa
Što me vodi k Tebi i u Tvoje ruke

Pritom često gledam u Tvoje sandale
Za jednoga Boga skromne, neugledne
Prašnjave su pute Izraela znale

Sve si ljudske jade spoznao i boli
I na križu muke teške, neizbježne
Sve jer srce Tvoje ljudska srca - voli