Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu.

Nakon dugih godina pripremanja napokon je krenuo. No, kako je svu slavu želio za sebe, na put je krenuo sam. Kako se penjao, vrijeme je odmicalo sve više i postalo je sve kasnije. Umjesto da pripremi logor za noć, nastavio se penjati. Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo.

I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati velikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga strašno vuče dolje. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenuci njegova života.

Iznenada se s neba začu duboki glas: Što želiš da učinim?
Spasi me, Bože!
Doista vjeruješ da te ja mogu spasiti ?
Naravno da vjerujem!
TADA PREREŽI UŽE KOJIM SI VEZAN...
Nastupio je trenutak tišine. I čovjek odluči držati se užeta svom snagom.

Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana planinara našli mrtva i smrznuta. Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao...

SAMO TRI METRA OD ZEMLJE...

A mi? Zapitajmo se kolika je naša vjera? Koliko smo vezani za svoje uže? Bi li ga pustili?

Nikad ne sumnjaj u ono što dolazi od Boga. Nikad ne reci da te zaboravio ili napustio. Nikad ne misli da On ne brine o tebi. Zapamti da te uvijek drži svojom desnicom. (Biblija)