Broj
41
Godina
5
Travanj, 2003.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
 
Put u povijest
Uskrs
Datum Biti roditelj
Tri drveta
Uskrs kao povijesni događaj
Uskrsno razmišljanje
Europa moli
Školski kutić
Naklapanja
Zahvale
Poezija
 
Pavao Maković
Uskrs
 

"Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!" (Lk 24, 5-6)

Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan. Na Uskrs slavimo središnji događaj kršćanstva - Kristovo uskrsnuće. Zato biti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Bog Isusa, onog istog kojeg su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarem svega stvorenoga. Kristovo uskrsnuće je bilo pripravljeno kroz cijeli Stari zavjet, a kad je jednom ostvareno, sva kršćanska pokoljenja riječju i životom svjedoče za tu temeljnu istinu povijesti - Krist je uskrsnuo, s njime i mi neprestano uskrsavamo.

Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi učenici. Prema Djelima apostolskim, kršćanska se zajednica zasniva, razvija i širi na toj činjenici i na vjernosti uskrslome Kristu. Činjenica Kristova uskrsnuća prenosi se tako svim budućim kršćanskim naraštajima, sve do danas. Kristovo uskrsnuće početak je novoga svijeta i zalog je našeg uskrsnuća koje se već sada ostvaruje dok se s mukom i naporom opiremo zlu i grijehu, a koje će se u punini očitovati kad se Krist jasno objavi svijetu na kraju vremena.

Stvarnost, konkretnost i novost Uskrsnuća

Anđeo uskrsnuća poziva žene da uđu u grob i da se uvjere kako je prazan: "Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše" (Mk 16,6). Ova napomena, naizgled nevažna, govori da je Isus doista uskrsnuo, i svojim tijelom. Uskrsnuće je mnogo više nego jednostavna besmrtnost duha.

Isus daje znak ove stvarnosti i novosti života ukazavši se svojim učenicima. Isus se javlja najprije ženama, a onda Petru i drugim učenicima, pruža znakove stvarnosti i novosti svoga novog života kao uskrsloga. Učenici ga nisu odmah prepoznali što pokazuje da im je bilo teško shvatiti ovaj sasvim novi događaj; a Isusova djela, sa svoje strane, potvrđuju stvarnost, konkretnost njegova proslavljena čovještva. Na svjedočanstvu ovih ukazanja temelji se vjera Crkve.

Događaj uskrsnuća stvaran je događaj, objektivan, koji se dogodio i koji je posvjedočen u povijesti. Nije to neki simbol ili obična nada. Isus nije živ kao što je živa neka poruka, ili kao što živi neki učitelj u srcu svojih učenika. Isus je stvarno ušao u uskrsli život s čitavom svojom ljudskom stvarnošću, duhom i tijelom.

Iako je Isusovo uskrsnuće stvaran, konkretan događaj, ono je ipak drugačije od čudesnih uskrsnuća o kojima govore evanđelja. Toliko je drugačije da ga riječ čudo ne može baš dobro izraziti; ne samo zato i utoliko što je ovdje Božji zahvat daleko veličanstveniji ili čudnovatiji, nego zato jer je nov i konačan.

Lazarovo uskrsnuće je bilo povratak u prijašnji život, kao neki korak natrag. Isusovo uskrsnuće je, međutim, korak naprijed, prema punini života.
Isus ulazi u puninu Božjeg života, u jednu sasvim novu dimenziju, u slavu Očevu. "Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt više njime ne gospoduje" (Rim 6,9). Isus je otišao svega onog što mi možemo vidjeti i dodirnuti.

Točno kaže Pavao da se ni naše uskrsnuće ne može svesti na ponovno oživljavanje nakon smrti. Čitav čovjek će ući preobražen u Božji život: "... sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi, sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno" (1 Kor 15, 42-44).

To isto je već bio kazao Isus odgovarajući na zlobno pitanje saduceja: čija će o uskrsnuću biti žena koja je imala sedam muževa? Isus im je odgovorio: "Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu kako Mojsiju reče Bog: 'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?' Nije on Bog mrtvih, nego živih" (Mk 12, 25-27).
Temelj nade

Stvarnost i konkretnost Isusova uskrsnuća pruža potpunu nadu koja obuhvaća čitava čovjeka, duh i tijelo, i njegov svijet.
Snagom svoje apsolutne novosti Isusovo uskrsnuće nadilazi svaku maštu koja bi željela izjednačiti budući svijet sa sadašnjim . Ne može se dati definicija novog svijeta u koji je Isus ušao i u koji smo i mi pozvani. Naš je jezik tu sasvim nemoćan; možemo se poslužiti aluzijama i poticajnim riječima kao evanđelisti u Novom zavjetu. Upravo zbog veličine ove tajne, nada koju pruža Isusovo uskrsnuće je ponizna, ali djelotvorna. Ona jamči da će čitava ljudska stvarnost biti spašena, ne govoreći kako. Nada koju Isusovo uskrsnuće pruža čovjeku sasvim je vjerska. Bog je vjeran i Živi: sve je stvorio za život, ne za smrt. Bog je vjeran i nezamislivo je da bi stvorio čovjeka da ga onda napusti; nemoguće je zamisliti da bi stvorio čovjeka koji žeđa za životom, a onda ga iznevjerio. Isusovo uskrsnuće je siguran znak te Božje vjernosti.

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!