Broj |
41 |
Godina |
5 |
| Travanj, 2003. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
Uskrs |
Datum | Biti roditelj | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Pavao Maković |
| Uskrs |
"Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!" (Lk 24, 5-6) Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan. Na Uskrs slavimo središnji događaj kršćanstva - Kristovo uskrsnuće. Zato biti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Bog Isusa, onog istog kojeg su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarem svega stvorenoga. Kristovo uskrsnuće je bilo pripravljeno kroz cijeli Stari zavjet, a kad je jednom ostvareno, sva kršćanska pokoljenja riječju i životom svjedoče za tu temeljnu istinu povijesti - Krist je uskrsnuo, s njime i mi neprestano uskrsavamo. Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi učenici. Prema Djelima apostolskim, kršćanska se zajednica zasniva, razvija i širi na toj činjenici i na vjernosti uskrslome Kristu. Činjenica Kristova uskrsnuća prenosi se tako svim budućim kršćanskim naraštajima, sve do danas. Kristovo uskrsnuće početak je novoga svijeta i zalog je našeg uskrsnuća koje se već sada ostvaruje dok se s mukom i naporom opiremo zlu i grijehu, a koje će se u punini očitovati kad se Krist jasno objavi svijetu na kraju vremena. |
![]() |
| Stvarnost, konkretnost i novost Uskrsnuća |
Anđeo uskrsnuća poziva žene da uđu u grob i da se uvjere kako je prazan: "Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše" (Mk 16,6). Ova napomena, naizgled nevažna, govori da je Isus doista uskrsnuo, i svojim tijelom. Uskrsnuće je mnogo više nego jednostavna besmrtnost duha. Isus daje znak ove stvarnosti i novosti života ukazavši se svojim učenicima. Isus se javlja najprije ženama, a onda Petru i drugim učenicima, pruža znakove stvarnosti i novosti svoga novog života kao uskrsloga. Učenici ga nisu odmah prepoznali što pokazuje da im je bilo teško shvatiti ovaj sasvim novi događaj; a Isusova djela, sa svoje strane, potvrđuju stvarnost, konkretnost njegova proslavljena čovještva. Na svjedočanstvu ovih ukazanja temelji se vjera Crkve. Događaj uskrsnuća stvaran je događaj, objektivan, koji se dogodio i koji je posvjedočen u povijesti. Nije to neki simbol ili obična nada. Isus nije živ kao što je živa neka poruka, ili kao što živi neki učitelj u srcu svojih učenika. Isus je stvarno ušao u uskrsli život s čitavom svojom ljudskom stvarnošću, duhom i tijelom. Iako je Isusovo uskrsnuće stvaran, konkretan događaj, ono je ipak drugačije od čudesnih uskrsnuća o kojima govore evanđelja. Toliko je drugačije da ga riječ čudo ne može baš dobro izraziti; ne samo zato i utoliko što je ovdje Božji zahvat daleko veličanstveniji ili čudnovatiji, nego zato jer je nov i konačan. Lazarovo uskrsnuće je bilo povratak u prijašnji život, kao neki korak natrag. Isusovo uskrsnuće je, međutim, korak naprijed, prema punini života. |
![]() |
Točno kaže Pavao da se ni naše uskrsnuće ne može svesti na ponovno oživljavanje nakon smrti. Čitav čovjek će ući preobražen u Božji život: "... sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi, sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno" (1 Kor 15, 42-44). To isto je već bio kazao Isus odgovarajući na zlobno pitanje saduceja: čija će o uskrsnuću biti žena koja je imala sedam muževa? Isus im je odgovorio: "Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu kako Mojsiju reče Bog: 'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?' Nije on Bog mrtvih, nego živih" (Mk 12, 25-27). |
| Temelj nade |
Stvarnost i konkretnost Isusova uskrsnuća pruža potpunu nadu koja obuhvaća čitava čovjeka, duh i tijelo, i njegov svijet. Sretan vam i blagoslovljen Uskrs! |