Razboriti roditelji
Pišući o autoritarnim i popustljivim roditeljima u protekla dva broja uglavnom sam navodila njihove negativne osobine, jer uostalom niti jedna od te dvije krajnosti sama po sebi nije pozitivna. Potrebno je pronaći sredinu koja objedinjuje pozitivne karakteristike oba tipa. U toj sredini nalazi se RAZBORITI TIP roditelja.
Razboriti roditelji su ljubazni, ali nepopustljivi. Oni su svjesni da o odgoju svoga djeteta uvijek imaju nešto za naučiti te da se sa razvojem djetetove osobnosti mijenjaju pojedini odgojni postupci i pristup, odnosno svjesni su da svako vrijeme ima svoje zahtjeve, kao uostalom i svako dijete. Trude se biti uz dijete uvijek kada je to potrebno, tj. u svakoj krizi ili problemu u kojem se dijete nađe, kao i u svakom trenutku sreće značajnom za njihovo dijete. Vlastitim primjerom nastoje na dijete prenijeti sve one vrijednosti u koje vjeruju.

Razboriti roditelj svjestan je da ne može uvjeriti dijete da je pušenje štetno dok sam puši, ili da je nužno i potrebno nedjeljom ići na misu ako i sam ne ide. Razboriti roditelji izbjegavat će sva ponašanja koja djetetu žele zabraniti, a živjet će i radit će ono što je dobro, korisno i lijepo te što žele da dijete usvoji za budući život. Već u ranom djetinjstvu nastojat će uspostaviti iskrenu, otvorenu, autentičnu komunikaciju koja će s vremenom izrasti u prisan odnos pun POVJERENJA i LJUBAVI.

Sve ovo dakako ne znači da djeca tako odgojena nemaju problema u životu; dakako da imaju, ali ih bezbolnije prebrode, jer znaju da u svemu imaju potporu roditelja te da će im oni pomoći pronaći najbezbolnije rješenje (ako otvoreno s njima razgovaraju). Roditelj UVIJEK mora imati vremena za dijete: da ga usmjeri, da mu pomogne izabrati što je za njega dobro i ukazati na loše posljedice krivih izbora. Nije dovoljno samo reći ZAPOVIJED ili ZABRANU, već ih je potrebno obrazložiti i o njima razgovarati s djetetom te uvažavati i njegovo mišljenje. Razborit roditelj nikada neće omalovažavati dijete uvredama ili psovkama, već će za svaki neuspjeh reći: “Žao mi je što ti ovaj put nije uspjelo, ali ja znam da ti to možeš”, za loše ponašanje, npr. prema sestri, reći će: “Ne sviđa mi se to što si napravio sestri, očekujem da ćeš joj se ispričati”.

Već na “prvi pogled” možemo vidjeti na ulici ili u prolazu kakav odnos roditelji imaju prema djetetu u najbanalnijim situacijama, jesu li im podrška, pomažu li mu da vjeruje u sebe, popuštaju li mu ili pak autoritativno sve brane.

Vjerujem da bi svaki roditelj htio odgojiti svoje dijete u sretnu i samosvjesnu osobu. Temelj za to je bezuvjetna ljubav. Ipak, nema čarobne formule za uspjeh.