Broj
42
Godina
5
Svibanj, 2003.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
 
Put u povijest
Sveti Otac
BITI RODITELJ
Program pohoda
pOEZIJA Ti puna radosti
đakovo
Zahvale
Naklapanja
sJEMENIŠTARAC
Vjeronaučna olimpijada
Školski kutić
 
Pavao Maković
Sveti Otac Papa Ivan Pavao II
 

Karol Jozef Wojtyla rođen je u Wadowicama nedaleko od Krakowa 18. svibnja 1920. Otac mu je bio časnik, a majka učiteljica koja je umrla kad je Karolu bilo devet godina. Još prije njegova rođenja umrla mu je sestra, a stariji brat kad je imao 12 godina.

Nastavio je živjeti s ocem do izbijanja Drugog svjetskog rata. Otac mu umire u veljači 1941. godine i on ostaje sam. Volio je prijateljevati, pa je gubitak obitelji nastojao nadoknaditi druženjem s prijateljima iz školskih dana.

Karol je usporedno s gimnazijskim školovanjem rastao i u vjeri. U gimnaziji je bio ministrant, ali i predsjednik Marijine legije, katoličke udruge za mladež. Puno je čitao, glumio u srednjoškolskom kazalištu, a posebno je volio sport. Godine 1939., u burno vrijeme uoči rata, upisuje Filozofski fakultet drevnog Jagelonskog sveučilišta u Krakowu, ali će rat sve prekinuti. Morat će se zaposliti u kamenolomu, a potkraj 1941. premješten je u tvornicu sode u Boreku Falekkom blizu Krakowa
Svećenički poziv

Godine 1942., Karol Wojtyla odlučio se za svećenički poziv te je pohađao sjemenište i bogosloviju u sjemeništu u Krakowu. Zaređen je za svećenika u Krakowu 1. studenoga 1946. Odmah nakon toga dolazi u Rim gdje nastavlja teološki studij. Doktorirao je na dominikanskom sveučilistu Ateneumu Angelicumu u Rimu s doktorskom disertacijom "Pitanje vjere kod Svetog Ivana od Križa".

Po povratku u Krakow nastavio je studij filozofije na Lublinskom sveučilištu, gdje je istodobno i predavao. Na Lublinskom sveučilištu postigao je doktorat iz filozofije. Istodobno je obavljao dužnost studentskog kapelana i napisao nekoliko vrsnih teoloških radova. Bilo mu je svega trideset i osam godina kad ga je papa Pio XII imenovao naslovnim biskupom Ombija, 4. srpnja 1958. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958., a za biskupski je grb izabrao geslo Totus Tuus (Sav tvoj , tj. Marijin). To geslo slijedi i danas. Krakowskim nadbiskupom postao je 13. siječnja 1964., a tri godine kasnije 26. lipnja 1967. papa Pavao VI imenuje ga kardinalom. Bio je najmlađi pripadnik kardinalskog zbora. Godine 1971. bio je izabran u Savjet tajništva Biskupskog sinoda.

U noći 16. listopada 1978. izabran je za poglavara Katoličke Crkve te je na papinsku službu ustoličen 22. listopada 1978. uzevši ime Ivan Pavao II. Naslijedivši na stolici sv. Petra papu Ivana Pavla I., čiji je pontifikat bio vrlo kratak, u izboru svog imena ujedinio je imena prethodne dvojice velikih, koncilskih papa, Ivana XXIII. i Pavla VI., ne bez razloga. Htio je nastaviti početo djelo crkvene reforme nakon Drugog vatikanskog koncila, nastojeći Crkvu što više približiti narodu i narod Crkvi. U tome je za svoga pontifikata uspio. On je prvi papa netalijan od 1522. godine kada je jedan nizozemski kardinal izabran za papu i uzeo ime Hadrijan VI.

Papinska služba

U papinskoj službi vrlo brzo je pokazao da je osoba koja zna osluškivati. Proveo je gotovo čitav svoj život sučeljen s marksističkim ateizmom, pa je imao posebnu ulogu u povijesnom silasku sa scene marksističke ideologije.
Na papu Ivana Pavla II. 13. svibnja 1981. godine, za vrijeme opće audijencije na trgu Svetog Petra u Vatikanu, izvršen je atentat. Izvršio ga je turski državljanin Ali Agca. Do danas nije jasno zašto je Agca pucao na Papu.

Tijekom svoga mandata u gotovo svim sferama se potvrdio kao jedan od najjačih duhovnih autoriteta dvadesetog stoljeća. Objavio je četiri enciklike o teološkim pitanjima, tri o socijalno-ekonomskim pitanjima, jednu o evangelizaciji, jednu o misijama, jednu o etičko-moralnim pitanjima, jednu o vrijednosti ljudskog života i jednu o jedinstvu kršćana. Godine 1983. odobrio je Kodeks kanonskog prava, 7. prosinca 1992. promovirao je novi Katekizam Katoličke Crkve.
Njegov pontifikat je obilježen velikim djelom i njegovim misijskim, pastoralnim putovanjima. Ta su putovanja, među ostalim, specifična i po tome što je Ivan Pavao II. prvi Sveti Otac koji, nakon dolaska u neku državu, prvo poljubi zemlju . Dosad je posjetio oko tisuću gradova i svetišta u stotinjak zemalja, a na putovanjima u inozemstvu proveo je više od godinu dana. Posjet Crkvi u Hrvata ostvario je 10. i 11. listopada 1994. godine prilikom 900-te obljetnice zagrebačke nadbiskupije i 2.-4. listopada 1998., kada je osim Zagreba (2. listopada) posjetio Mariju Bistricu (3. listopada), gdje je blaženim proglasio kardinala Alojzija Stepinca, mučenika Crkve i jednog od najvećih hrvatskih crkvenih velikodostojnika, te Split (4. listopada) povodom 1700. obljetnice grada Splita.