Nakon već skoro dvije godine pisanja o svecima, ponudivši Vam članke o njih dvadesetak, odlučio sam se za novu 'sapunicu' – ukratko bih je mogao nazvati 'Svetišta i katedrale'. Pod tim naslovom probat ću Vam pobliže predočiti priče vezane za Hrvatska Marijanska svetišta, katedrale, a ako mi uredništvo i izvori podataka dopuste, možda odem i malo izvan Lijepe Naše. Za ovaj bih broj uzeo Đakovačku katedralu, zbog skorog Papinog dolaska.

Nakon što je zbog nesigurnih prilika u Sarajevu, 1239. godine bosanski biskup Ponsa darovnicom hrvatskoga hercega Kolomana zagospodario Đakovštinom, u Đakovu se počinje graditi prva katedrala. To je ujedno i osnutak biskupije. Godine 1537. Đakovo pada u turske ruke – katedrala je srušena te su izgrađene tri džamije. Do 1687. g., kada su Turci otjerani, Đakovo je bilo poznato pod imenom 'Jakova'.

Trebalo bi biti u katedrali da bi nekoliko sljedećih rečenica imalo smisla, zato, do neke takve prigode – freske po apsidama prikazuju Novozavjetne motive, apostole te šest prizora iz života sv. Petra. Glavni oltar nosi poruku – oltarna menza (Krist) temelj je na kojem zajednicu vjernika (Crkvu) izgrađuju evanđelisti i njihovi tumači (crkveni oci) vodeći je k spasenju (po križu) u vječnost (anđeli). Tu je i šest pobočnih oltara. U katedralnoj kripti su grobovi đakovačko-srijemskih biskupa, a na počasnom mjestu pokopan je biskup Strossmayer.

Katedrala je građena od crvene fasadne opeke, s pročelja je krase dva zvonika, a sa začelja kupola. Poruku također nosi oslikano pročelje – Središte kršćanskog života je vazmeno otajstvo, tj. Isusova muka, smrt i uskrsnuće (Krist na križu). To spasenjsko djelo zahvaća cijeli svijet, a Krist ga je povjerio svojoj majci (Marija) i zemaljskom namjesniku (Petar) da ga nastavljaju. Vjernik to ostvaruje živeći Kristova blaženstva. Tako stiže na cilj kršćanskog življenja, u Nebeski Jeruzalem.

Prema riječima Pape Ivana XXIII., đakovačka katedrala je «... najljepša crkva između Venecije i Carigrada». Orgulje, obnovljene nakon požara 1933. g. imaju 73 registra, 3 manulala i pedal sa 5486 svirala.

Đakovačka biskupija je kroz svoju 760 godina dugu povijest imala 61 biskupa. 1706. godine obnovljena je ergela (uzgoj konja, lipicanaca), što ju svrstava među najstarije u Europi. U 19. stoljeću biskupi također razvijaju visokoškolsko obrazovanje, te vinarstvo u poznatim mandićevskim vinogradima.

Na stotu obljetnicu početka gradnje Strossmayerove katedrale sv. Petra (1966.), Papa Pavao VI. proglasio ju je bazilikom. Kao što je poznato, nažalost, niti ova ljepotica koja dominira krajolikom ponosne Slavonije, nije bila pošteđena oštećenja i razaranja u Domovinskome ratu.

Josip Juraj Strossmayer (1815-1905.), bio je, kao što sam već rekao, od 1849. g. biskup đakovačko-srijemske biskupije. Istaknuo se na Vatikanskom saboru 1869-70. svojim stavom o demokratizaciji Crkvene hijerarhije i istupanjem protiv dogme o Papinoj nepogrešivosti.

Od 1860. do 1873. g. bio je vođa Narodne stranke, utemeljitelj i pokrovitelj HAZU, i utemeljitelj Hrvatskoga Sveučilišta (1874.). Djelovao je u smjeru kulturnog, političkog i vjerskog jedinstva južnih Slavena. Ta se njegova ideja zlorabila u Austro-Ugarskoj, a osobito u kraljevskoj i komunističkoj velikosrpskoj Jugoslaviji, i dala porazne plodove.