Polazište za svaki govor o Majci Isusovoj jesu svetopisamska izvješća. U njima je ocrtano sve što o njezinoj ulozi vjeruje prva Kršćanska zajednica. Blažena Djevica u svetopisamskim tekstovima zauzima skromno mjesto, ali je ipak moguće zamijetiti kako se marijansko otajstvo kroz svetopisamsku predaju postupno otkriva.

U Starom zavjetu Marija se nigdje izričito se spominje, ali u svjetlosti daljnje i potpune objave, malo-pomalo sve jasnije na svjetlo izranja njezin lik. Proročki je već predoznačena u obećanjima prvim ljudima. Ona je Djevica koja će začeti i roditi sina, kojemu će biti ime Emanuel - Bog s nama. Budući da je Novi zavjet usredotočen na djelo i osobu Isusa Krista, Marija u njemu zauzima razmjerno malo mjesta. Ona se spominje u odlučujućim događajima iz Isusova života.
Marija stoji u Kristovu svjetlu. Kad ne bi bilo Evanđelja o Isusu Kristu, ne bismo o njoj ništa ni znali. Evanđelje svjedoči kako anđeo ne donosi Mariji samo radosnu vijest spasenja, nego joj uz to iskazuje svoje divljenje i pohvalu: "Raduj se milosti puna! Gospodin je s tobom!"

U Evanđelju po Mateju, Marija je predstavljena kao Djevica, majka Emanuela, koji je došao spasiti ljude od njihova grijeha. Kao majka Spasiteljeva, Marija ima ulogu u toj povijesti spasenja te je zbog toga narod Božji posebno časti i iskazuje joj hvale.

Evanđelje po Ivanu predstavlja Mariju pod križem u trenutku kad joj Isus upućuje riječ s križa: "Evo ti sina!" Time je poziva na novo materinstvo, koje postaje novom Marijinom zadaćom u narodu Božjemu. Isusov učenik postaje Marijinim sinom, a Isusova majka - majka svih Isusovih učenika koji oblikuju zajednicu Crkve.

Od davnina je vjernički vapaj Majci hranio kršćanske duše i smirivao njihove savjesti. I mali i veliki, i učeni i neuki, Bogu posebno posvećeni i obični vjernici, zazivaju Majku Isusovu. Spominju je brojnim blagdanima, sjećaju se svog zajedništva s njom i čitavom Crkvom. Zbijaju se oko njezinih svetišta diljem svijeta, pišu joj, skladaju i pjevaju pjesme, pale joj u čast svijeće... Sva Marijina svetišta, crkve i kapele, svi njezini kipovi i s like, sve njezine pjesme samo su put do Krista, kojeg je ona svijetu darovala kao Otkupitelja. Sve to čini vidljivom majčinsku nježnost, poziva da joj se obraća, s pouzdanjem moli i nasljeđuje u njezinu velikodušnom prihvaćanju volje Božje.

Pobožna priča pripovijeda kako je Gospodin Bog jednom zgodom prošetao rajskim prostranstvima. Išao je u kontrolu! Nakon što je vidio kako u raju ima svakojakih ljudi, pozove svetog Petra na odgovornost. Ta on je ključar! I ukori ga riječima: "Kako si mogao dopustiti da svatko uđe u raj, kad su u tebe rajski ključi?" Petar se na te riječi skameni. Nije sam sebi vjerovao. Svjestan je kako nije pustio unutra nikoga tko nije zaslužio. Vrati se natrag u raj da stvarno vidi tko su ti "nedostojni" u rajskim dvorima. I uvjeri se kako je Bog imao pravo. Bili su tu mnogi kojima u raju nije bilo mjesto. Propitkivao se po raju za način na koji su oni tu dospjeli. Dozna napokon kako ih je pustila Blažena Djevica Marija. Odmah se vrati k Bogu pa će mu:
"Gospodine Bože, jest, istina je što si rekao. U raju stvarno ima svakojakih ljudi, ali je za sve kriva tvoja Majka!"
Bog se začudi pa će Petru: "Moja Majka?"
"Da, tvoja Majka! Kad sam ja zatvorio vrata, ona je otvorila vrata i sve ih pustila unutra!" - odgovori Petar.

Lijepa priča. Istina, priča, ali priča koja nam želi reći kakva je Blažena Djevica Marija. Tako Gospa radi. Jednoga uvjeri istinom, drugoga očara ljepotom, ovoga zarobi pravdom, onoga osvoji dobrotom i svakoga obdari mirom. To može samo ljubav. Samo je ona tako dosjetljiva, samo dobrota tako milosrdna, a samo milost tako strpljiva.