Broj
43
Godina
5
Lipanj, 2003.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
Put u povijest
OBITELJ-put Crkve i naroda
Proslava Tijelova
Poezija
Školski kutić
Susreo sam Isusa
Aljmaš-Gospa od Utočišta
Sveti pokrov
Križ, patnja. Smisao života
 
Danijel Krilčić
Sveti Pokrov
 
Već smo u nekoliko navrata na Hrvatskoj televiziji imali smo priliku vidjeti emisiju o Torinskom platnu. Zanimljiva emisija koja ga je detaljno obradila; povijesno, medicinski, fizički... Za one koji je nisu imali prilike vidjeti, ili su je propustili: nekoliko riječi... Torinsko platno (Shroud of Turin) je lanena tkanina duga 4,36 i široka 1,1 metar, a koja na sebi ima otisnut negativ muškog tijela. Tijela za koje milijuni ljudi vjeruju da je Isusovo. Iznenađujuće pojedinosti omoguća-vaju raspoznavanje glave, lica, ruku, nogu, stopala, te tragova krvi i niza drugih pojedinosti koje su bile tipične za ljude koji su bičevani, a zatim razapeti na križu.
Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob
koji bijaše izduben iz stijene. (Mk 15,46)
Franjevac Frederic Brinkmann, predsjednik američke Bratovštine Svetog platna, naglašava da Platno sadrži tragove bičevanja, otiske na glavi koji ukazuju na krunu od trnja, tragove čavala na rukama i nogama, te rane na boku. Najdublji dojam izaziva duboka i neizreciva plemenitost lica; nije to lice osuđenog zločinca, puno očaja i okrutnosti, već lice produhovljeno, puno mira i veličanstvenosti, koje ni trnova kruna niti izrugivanje nisu mogli izobličiti.
Indirektno, Platno prvi put spominje oko 325. godine, biskup Eusebius u svojoj Historia Ecclesiastica . Do 540. godine nije mu bilo traga, a zatim je pronađen i do 943. g. nalazi se u katedrali Aja Sofija u Edessi, kada je bilo razmijenjeno s bizantskom vojskom za zarobljenike i očuvanje grada. 1357. godine na misteriozan se način pojavilo i bilo je izloženo u malom francuskom gradiću Lirey. Sustavna i opsežna ispitivanja započela su 1978. g. i u periodu do 1999. g. provedene su fotografske i spektografske analize platna, analize mrlja krvi, imunološke, kemijske i spektrokopske analize. Radi utvrđivanja starosti, 1988. godine, Vatikan je dopustio analizu pomoću ugljika 14 u tri neovisna laboratorija (Engleska, Švicarska, SAD), a rezultati su potvrdili nastanak platna u srednjem vijeku između 1260. i 1390. godine. Nastao je pravi rat između onih koji su branili autentičnost relikvije i zagovornika o krivotvorini. Jedan od argumenata za obranu, bio je taj što je platno 1532. godine bilo izloženo požaru (a spomenimo da se još jedan strašan požar dogodio u noći 12. na 13. travnja 1997. godine, kada je Platno jedino teškom mukom i velikom požrtvovnošću vatrogasaca spašeno od vatre), te što je tokom godina pretrpilo mnogo oštećenja. S medicinskog stajališta, postoji još nešto što ide u prilog autentičnosti, a taj je položaj palčeva, koji su se uslijed probijanja zapešća čavlom zgrčili u položaj koji se jedino može izazvati na takav način, tj. pribijanjem na križ. Za vrijeme posjeta Torinu 1998. godine, Papa je pobornike teorije o krivotvorini ušutkao izjavom da je za Crkvu Torinsko platno misterij i važan simbol za vjernike.

Ukratko, od 1535. g., kada je konačno pohranjeno u torinskoj katedrali, i tamo prvi put prikazano 4. svibnja te godine (dan njegova slavljenja koji je utemeljio papa Julije II), pa sve do dana današnjega, bilo je i ostalo jedno od najčašćenijih i najštovanijih predmeta u Crkvi, ali i uopće u svijetu. Znanstvenici, profesori i teolozi koji se bave njegovim proučavanjem, izračunali su koja je vjerojatnost da u Torinsko platno nije bilo umotano Isusovo tijelo; a ona iznosi 1:282 milijarde!! A u obzir su uzeli podatke o razapinjanju: trnova kruna, neprebijanje goljenji, bičevanje prije raspinjanja, ranu od koplja..., a koji su totalno nekarakteristični za rimske običaje na ovom području.

Na kraju možemo samo zaključiti da, usprkos tome što je Torinsko platno najispitivanija stvar u povijesti svijeta, i koliko god puno danas znali o njoj; u biti znamo jako malo. A jedino što se sa sigurnošću može ustvrditi jest da: današnja tehnika i znanost ne poznaju nikakave kemijske, fizikalne niti biološke okolnosti koje bi mogle načiniti takvu krivotvorinu; misteriozni otisak nije naslikan niti jednom danas, poznatom tehnologijom slikanja...