To pokazuje da je lažac i otac laži, kako ga naziva Isus. I svi ginu za tim, hodaju po leševima, tuđim suzama, tuđoj boli da bi UŽIVALI, a zapravo UMIRALI.

Mnogima je život već sad izgubljen! Isus kaže "puni truleži i mrtvačkih kostiju, obijeljeni grobovi, a izvana krasno dotjerani sa krasnim tijelima, našminkani, odjeveni, sa velikim lažnim osmijehom". I za takvima se narod povodi, ljudi grnu za njima oponašajući ih, nazivajući ih idolima, zvijezdama, klanjajući im se, hodajući za njima. I… znate kraj. Knjiga Mudrosti, cijelo 2. i 5. poglavlje, govori o tome. Ovako rekoše bezbožnici: "…Hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja, koristimo se stvorovima sa žarom mladosti. Nauživajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoiđe nijedan cvijet proljetni, okrunimo se ružama prije no što uvenu. Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki našoj, ostavimo svuda zvuke našeg veseljenja; to je naš dio i naša baština." (Mudr 2, 6-9). Zvuči li vam poznato? Jeste li to gdje vidjeli i čuli? A sada slušajte ovo… Naslov je 'Pravednici i bezbožnici na sudu'. "Puni straha doći će na obračun grijeha i bezakonja njihova u lice će ih optuživati. A pravednik će se vedro sučeliti sa onima koji ga tlačiše i koji prezirahu patnje njegove… Mi budale smatrasmo njegov život ludošću… Mi odista zalutasmo s puta istine… Bazali smo stazama propasti i pohodili bespuća pustinje…

Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje? Sve je prošlo kao sjena i kao kratkotrajan glas… tako i mi; jedva što smo na svijet došli, a već nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloći se svojoj sasvim istrošismo." (Mudr 4, 20 i 5. poglavlje).

Ovo prvo ste sigurno vidjeli, vidite, a ovo drugo je, vjerujte, a i vidjet ćete, kraj takvog života. Mi, kršćani, trebali bi moliti za dar razlikovanja duhova, a sv. Pavao u Poslanici Korinćanima govori o tome (1 Kor 12, 10). Neka nam Bog otvori oči duha, jer mi gledamo sve oko nas i prosuđujemo tjelesnim očima, prihvaćamo i odbijamo stvari ovisno o tome jesu li nam se svidjele očima, ušima, jesu li ugodne našem tijelu. A sve uistinu ima duhovnu pozadinu. Duhovni je svijet zapravo stvarniji od ovog materijalnog jer je vječan, nije ograničen materijom i stoga je moćniji. Što znače stvari koje nam dolaze pred oči, koje nam se nude, pokraj kojih prolazimo? Trebali bi duhovno prosuđivati. Koji duh inspirira to, koji nas duh potiče da to oponašamo, komu se divimo?! U Bibliji, u Knjizi Sirahovoj, piše: "On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš, pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt. Što on više voli, to će mu se dati." (Sir 15, 16-17). Budimo mudri i birajmo ŽIVOT!!!