Broj
Godina
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
45+ |
Godina |
5 |
| Rujan, 2003. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
Volim Te - zašto me psuješ? |
|---|
| Stjepan Rožić |
| Volim te - zašto me psuješ? |
Utorak, 6. svibnja, 10 i 30 sati. Nakon obavljena posla u gradu, čekam velikogorički autobus. Samo je nekoliko osoba na stajalištu, znak da je autobus upravo otišao. Predstoji dakle desetak minuta čekanja. Ali ne zabrinjavam se, toliko strpljenja imam. Lagano sam obučen, ali je sunce pripeklo, valjda najžešće ovoga proljeća, pa svoju ćelavu glavu sklanjam u sjenu stabla, vrteći u mislima neki "film" duhovnog sadržaja, kad začujem da netko pita za Lomnicu. Pogledam, a ono čovjek srednje visine, tamnoput, pomalo neobrijan, u kaputu po ovoj vrućini. Čujem i neke izraze koji već dugo vremena ne gode mome uhu. Izražava nezadovoljstvo i razočaranje, psuje. Psuje Isusa! Stresem se kao da sam golim srcem dotaknuo santu leda! Priđem nekoliko koraka bliže i pitam je li se on zanimao za Lomnicu. Odgovori potvrdno. U 11.15 ima u Velikoj Mlaki autobus za Lomnicu, ali čovjek i dalje nastavi sipati psovke. I opet Isusa! Vidim nelagodu u očima ljudi, jer se broj nazočnih u međuvremenu povećao. Nitko ne komentira njegovo ponašanje pa se i sam suzdržavam iako teško. Kažem mu neka ne brine, ja idem u istome smjeru i sve ću mu pokazati. Naiđe neki njegov prijatelj i tako u prolazu izmjeniše nekoliko misli. On diže zajam i mora u Lomnicu (gdje radi) po neki bon i nije baš siguran hoće li ga dobiti i da li ga oni uopće izdaju. A negoduje i dalje. Zašto se je on borio. Ranjavan u Domovinskom ratu pet puta. Istina, lakše. "Što su oni učinili...?!" Svaka druga riječ - psovka. Čujem da govori kajkavski što me još više i čudi i boli. |
U 10.45 - dolazi autobus! Ulazimo... On kupi kartu, ali je ne poništi, pa mu ja to obavim. Sjedne na sjedalo desno, a ja lijevo. Između nas je prolaz i nije povoljno govoriti o onome što mu ja želim reći. Odjednom zapita: "Hoćemo li u Lomnici svezati ovu vezu?" "Vjerujem da hoćemo!" Ja dalje vrtim nastavak svoga "filma". On vjerojatno nije uočio neki od plakata uz cestu, gdje Isus govori: " Volim te - zašto me psuješ!? " Izlazimo u Velikoj Mlaki, kod nadvožnjaka. Ja mu pružim ruku i kažem svoje ime i prezime, govoreći kako živim u prvoj ulici Velike Mlake paralelno sa sisačkom cestom. A on? Živi u Lekeniku. "Pa onda smo zemljaci!" Kažem mu gdje sam rođen i gdje sam radio na području Siska. Pitam ga zna li gdje stoji autobus za Lomnicu, ne zna. Vodeći ga tamo, konačno mu reknem: "Prijatelju, nemojte se ljutiti, ali nešto vam moram reći: Nemojte više nikada psovati Isusa! On je za spasenje nas ljudi podnio strašnu muku, zar da ga još i psujemo?!" "Ma znam ja to, (pomislim: tim gore!) ali kad sam sav tako jadan i očajan." "Ja razumijem vaše razočaranje, ali ako vam to olakšava stanje, psujte one koji su vam učinili krivo, a ne Isusa! On je umro za svakoga čovjeka, svakoga želi spasiti i svakoga - voli!" |
 |
 |
Nastojao sam da u mome glasu bude manje ljutnje i prijekora, a više molbe i razumijevanja. Pogledam ga otvoreno u oči i učini mi se da u njima vidim žaljenje ili je to samo bila moja želja. Osjetim potrebu zajedno s njime pričekati autobus za Lomnicu, ali znam da me čekaju poslovi oko kuće. Šteta! U srcu sam žalio toga čovjeka... Radeći poslije podne u vrtu, mislio sam i molio za moga neznanoga prijatelja iz Lekenika i govorio mu ono što sam još propustio reći: »Prijatelju, budite ponosni što ste pet puta ranjavani! Vi ste prolijevali krv za svoju domovinu. Hvala vam i u moje ime! Zato, glavu gore! Politika obično izokrene stvari. A u svojim mukama, jadima i nevoljama pogledate i molite i onoga koji je svoju krv prolio za spasenje svega svijeta. S njime podijelite svoje probleme. On vam može, želi i hoće pomoći, ali vam i reći "Volim te - zašto me psuješ!?"« |