Rimske crkve na svakog posjetitelja ostavljaju duboki dojam i bude strahopoštovanje, jer su hramovi podignuti Bogu na čast i slavu. Bezbrojni hodočasnici iz raznih zemalja iz dana u dan obilaze crkve i dive se veličini i ljepoti rimskih crkvi koje svjedoče o vjeri i poštovanju rimskog puka prema Bogu. Na ulazu u velike rimske bazilike stoje mladići koji upozoravaju posjetitelje i turiste na potrebu pristojnog odijevanja prilikom ulaska i onima koji to nisu uskraćuju pravo ulaska. Pred nekoliko dana na ulazu u našu zagrebačku katedralu postavljena je ploča sa jasnim znakovima koji pokazuju kako (ne) treba biti odjeven prilikom ulaska u hram Božji. Odnosi se i na muškarce i na žene. Bez obzira na veliku vrućinu, bez obzira na ljetno doba i laganiju i kraću odjeću, mora se znati kamo se dolazi kad ulazimo u crkvu.

Činjenica je da su mnogi katolici (i oni koji se vole tako nazivati) izgubili smisao za sveto i osjećaj za grijeh. Božji hram svode na razinu diskokluba ili kakve poganske svadbe, koje u katolika nisu više rijetkost, nego gotovo postale pravilom. Izgovor o velikoj vrućini donekle jest razumljiv, ali kome je više vruće nego svećeniku pod misnim ruhom. Zaboravili smo da je sv. Misa žrtva, pa zar je jedan sat (barem nedjeljnu sv. Misu) toliko teško izdržati. Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi se dogodilo muškarcu ili ženi nedolično odjevenima, koji bi takvi ušli u džamiju ili Božji hram neke druge vjeroispovijesti. Vjernici tih vjeroispovijesti drže do svojih svetinja i s velikim strahopoštovanjem ulaze u prostor svetoga i Bogu posvećenoga, pa neki od njih čak i cipele skidaju i duboko se klanjaju. Što se dogodilo nama katolicima da čak niti ne upozoravamo one među nama koji su zaboravili temeljna pravila ponašanja? Nitko na silu ne mora dolaziti u crkvu, ali mora poštivati prostor svetoga i sukladno tome prilagoditi svoje odijevanje i ponašanje. Ipak, dolikuje li nošenje minica, dubokih dekoltea, golih leđa i trbuha i kratkih hlača nekome tko sebe naziva katoličkim imenom bez obzira nalazi li se u crkvi ili izvan nje.

Naša župna crkva isto tako nije pošteđena ovih navedenih sablazni. Znaju li takvi da svojim nepristojnim ponašanjem dovode svoju okolinu u bližu griješnu prigodu za koju sam siguran da kao grijeh još uvijek postoji u Katekizmu katoličke crkve. No, to je već za raspravu u nekoj drugoj prilici.