Čovjek je znatiželjno biće. Neprestano postavlja pitanja. Čim dijete nauči govoriti, odmah počinje postavljati pitanja. I mene muče mnoga pitanja. Ne samo ona svakidašnja, uobičajena, već i pitanje smisla i svrhe mog postojanja. Promatram oko sebe; slušam razgovore ljudi, vijesti na radiju, gledam TV i čitam novine. Čitam, također, o zbivanjima iz daleke prošlosti. Naime, želim znati što se zbivalo u prošlosti, te pokušavam i tu pronaći smisao svoga postojanja, uzroke nevolja i svrhu života. Nevolja je tome što je teško doći do izvora informacija. Kome se obratiti za takvo nešto? Doista, koja je svrha života? Zašto živim? Zar samo da radim, jedem, spavam, sve dok ne umrem? Kome bih mogao prosvjedovati? Tko će mi dati odgovore?

Smatram da trebam početi od sebe. Tko sam? Odakle sam? Kuda idem? Kakva mi je budućnost? Bojim se bolesti, patnji, muka, gladi i neimaštine, a napose i smrti. Ima li života nakon smrti? Neki kažu nema. U traženju odgovora najvažnije je pronaći osobu kojoj ću postaviti sva pitanja koja me muče. Jer ako sam ja iskren i pošten, tražim i pošteni odgovor.
Ljudi doživljavaju češće nesretne nego sretne trenutke. Najčešće se tada čuje vapaj: "Bože pomozi!" Zapomažu svi, i oni koji kažu da Boga nema. Da li je to iz navike ili stvarno zazivlju Boga? Ako Bog postoji, tad taj vapaj ima neki smisao, ali ako Boga nema, onda je besmislen svaki poziv Bogu u pomoć.

A kad se nevolje riješe, ljudi zaboravljaju da su Boga zazivali u pomoć. Mnogi danas kažu: "Nema Boga! - jer ga ne možemo vidjeti." Bog je duh, nevidljiv našim osjetilima. Bog je nevidljiv, ali ga možemo naslutiti i upoznati. Sve što postoji odražava Božju veličinu, ljepotu, mudrost i dobrotu. Svatko se kad tad mora upitati: kako je uopće nastao taj svijet i tko ga je stvorio? Ako postoji neka građevina, tada mora postojati i njen graditelj.