SVETI JERONIM, svećenik i crkveni naučitelj ( † 419./420. )
Sveti Jeronim je bio čovjek Biblije. Kao prevoditelj i brižan tumač hebrejske istine shvatio je bolje od Origena (svojeg prethodnika) važnost literarnoga smisla Svetoga pisma, koji nikad nije dijelio od njegova duhovnoga smisla. Papa sveti Damaz, čiji je bio tajnik, povjerio je Jeronimu reviziju staroga latinskoga prijevoda Biblije i tako je nastao njegov prijevod Vulgata, po kojem je postao slavan u cijeloj Crkvi. Nakon brojnih putovanja i raznovrsnih aktivnosti, žestoki Jeronim se, poznat po svojim oštrim polemikama, smirio u Svetoj zemlji, gdje je proveo 34 posljednje godine života kraj Gospodinovih jaslica u Betlehemu, moleći, studirajući i upravljajući jednim samostanom. No, niti tamo nije posve mirovao...

Jeronim je rođen između 340. i 345. godine u gradu Stridonu, koji se nalazio na granici Dalmacije i Panonije. Gdje je to točno bilo, sve do danas u znanosti nije jasno, a neki misle da je Stridon bio tamo negdje oko današnjega Tomislavgrada. Bio je sin kršćanskih roditelja, no krštenje je primio kasnije, u Rimu, gdje je proveo neko vrijeme, možda od 358. do 364. godine, nadopunjavajući svoj studij retorike.

Polazio je školu glasovitoga gramatičara Donata, koji ga je uveo u dosta duboko poznavanje latinskih klasika, osobito Vergilija.

Jeronim je bio veoma nadaren, ali teške naravi, nediscipliniran, obijestan. Posjedovao je živahnu inteligenciju, dobro pamćenje te izvanredno osjetljiv, strastven, nepovjerljiv i ljubomoran karakter. No, kod Jeronima je pobijedio dobri duh i on se uz milost izgradio u sveca.

Jeronim je u oduševljenju za Origena preveo njegovih 28 homilija. No to će oduševljenje kasnije ne samo proći, već će ga Jeronim silovito i odbaciti.

U međuvremenu je papa Damaz u dogovoru s carem sazvao novi sabor. Jeronim je na tom saboru bio kao pratitelj svoga biskupa Paulina. Papa Damaz, koji je i sam bio visoko izobražen čovjek te nadasve pjesnik, veoma je cijenio Jeronima, u mnogim ga stvarima pitao za savjet, pa ga je uzeo i za svoga tajnika. Tada mu je povjerio reviziju latinskoga prijevoda Evanđelja, takozvane Itale. No Jeronim je stvorio novi latinski prijevod cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Radio je preko 20 godina, stavivši tako u službu Crkve svoje veliko znanje i svoju izvanrednu kritičnost i radnu sposobnost. Tako je silno došao na glas, dobio na ugledu, da su neki u njemu već gledali budućega papu. No to se predviđanje nije ispunilo.

Dok se Jeronim u Rimu bavio čitanjem, proučavanjem i prevođenjem Biblije, nije odbio duhovno voditi odlične rimske dame Paulu, Marcelu i Eustohiju. U luksuznim vilama na Aventinu im je marno tumačio tekstove Svetoga pisma. No taj je Jeronimov apostolat, unatoč njegovoj neporočnosti, pobudio mnoge kritike te razna govorkanja i naklapanja.

Zadnje su Jeronimove godine bile u sjeni mnogih patnja. Zdravlje mu se pogoršalo, a počeo ga sve više ostavljati i vid. Izgubio je i svoje najvjernije prijateljice. Silno ga je pogodila i vijest, kao uostalom cijeli zapadni svijet, da su godine 410. barbari provalili u Rim i opljačkali ga. Rimski su građani to osjećali isto onako kao Židovi nekoć pad Jeruzalema.
Pljačkaške su horde Saracena zaprijetile i Jeronimovu samostanu i on je bio prisiljen na bijeg. A onda je došla borba protiv pelagijanstva, koja ga je također veoma razjadila. Smirila ga je nekako tek pobjeda nad tom herezom. U svom je posljednjem pismu čestitao Augustinu nad tom pobjedom.