Crkvu je projektirao isusovac Juraj Matota, a gradnju, koja je trajala od 1642. do 1646. godine, financirao je grof Gašpar Drašković. Car 1773.g. ukida isusovački red, red koji je do tada čuvao crkvu, te je preuzimaju Pavlini, da bi 1788. godine crkva bila pretvorena u žitnicu za vojne potrebe. 1797. godine crkva je ponovno blagoslovljena. Čazmanski kaptol se u njoj naseljuje 1811. godine, a 1954.g. dobiva je za svoju zbor-nu crkvu. Crkva je kroz povijest doživjela nekoliko požara, a time i obnova, a zadnja temeljita i stručna obnova bila je od 1982. do 1995. godine.

Varaždinska prvostolnica je ranobarokna jednobrodna crkva sa šest pobočnih kapela, nad kojima su dvije galerije. Na glavnom oltaru slika je Uznesenja Marijina, okružena kipovima Sv.Petra i Pavla, isusovačkih svetaca Sv. Ignacija Lojolskog i Sv. Franje Ksaverskog, te Sv. Ivana Nepomuka i Sv. Donata.

Oltar još čine slike Sv. Joakima i Ane i slika Navještenja Blažene Djevice Marije, te kipovi četiri evanđelista. Od šest pobočnih kapela, danas samo tri imaju očuvane oltare. U katedralnoj kripti se nalazi grobnica obitelji Drašković.

Za petu obljetnicu biskupije, 2002. godine, postavljena su nova brončana vrata, sa reljefima Marijina Uznesenja, bl. Alojzija Stepinca i Sv. Marka Križevčanina (zaštitnika ove biskupije), i prikazima marijanskih svetišta ove biskupije, te grbovi i gesla Sv. Oca Ivana Pavla II. i biskupa Marka Culeja.

Sljedećih stoljeće i pol, o svetištu i njegovim ostacima zna se jako malo – pretpostavlja se da je srušeno i uništeno. Pripovijeda se da je čudotvorna slika Gospe Močilske pronađena u zemlji, iskopana i ponovno stavljena na oltar. Novosagrađena drvena kapelica je od 1680. godine podružnica koprivničke crkve Sv. Nikole.
Vijest o pronalasku Gospine slike pozivala je sve više hodočasnika, pa je 1700. godine izgrađena nova, ali ovog puta kamena, kapelica. Šesnaest godina kasnije postavljen je pozlaćeni oltar sa slikom Uznesenja Marijina. Kraj oltara nalaze se simboli snage Gospe Močilske i vjere onih koji su joj se obratili – okovi zarobljenika iz turskoga vremena. U jesen 1983. godine, crkva Gospe Močilske postala je župna crkva samostalne močilske župe.

Slika Gospe Močilske prikazuje Djevicu sa djetetom Isusom u naručju, te sa žezlom u drugoj ruci. Mali Isus u ruci drži kuglu. Sama crkva pripada baroknom stilu gradnje. Uz proštenja na Veliku i Malu gospu, postoje proštenja i na Uskrsni i Duhovski ponedjeljak, a na njih dolaze hodočasnici iz cijele Podravine i Sjeverne Hrvatske, pa čak i iz Mađarske.

Naselje Molve spominje se još davne 1439. godine. Smješteno je jugoistočno od Koprivnice, pokraj Novigrada Podravskog i Đurđevca.

U mjesnoj kapelici, na oltaru, stajao je Gospin kip. Kako je XVI. stoljeće donijelo Tursku opasnost, Kip je zakopan, pa polako i zaboravljen. Nakon Turaka, obrađujući zemlju, vol nekog seljaka spotaknuo se o nešto. Bio je to zakopani Gospin kip, koji je uskoro vraćen u kapelicu. Osim samog Kipa, mnoge je hodočasnike privukla i vijest o oslobođenju trojice naših zarobljenika iz turskog ropstva, koji su svoje okove ostavili Gospi na oltaru, kao zahvalu za slobodu.

Sredinom prošlog stoljeća u Molvama se, pokraj kapelice gradi danas najveća crkva u Podravini, vrhunske arhitektonske kvalitete, obilježena prvim tragovima historizma. Na Veliku Gospu 1978., pomoćni zagrebački biskup, Molvarac Juraj Kokša okrunio je Kip zlatnom krunom.

U svetištu su velika proštenja na Veliku Gospu, Duhovski ponedjeljak, a u zadnje vrijeme se tamo početkom svibnja okupljaju djeca i ministranti.