Broj
47
Godina
5
Listopad, `03
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
 
Put u povijest
Svi sveti i Dušni dan
Smisao života
Duhovni rat
KARDINAL
Zahvale
Habemus papam
Padova 2003.
Poezija
Lepoglava-Ludbreg
Naklapanja
Školski kutić
 
Marija
Duhovni rat
 

Nažalost, malo je kršćana svjesno ove ozbiljne činjenice. Nalazimo se u ratu, duhovnom ratu; svaki dan iznova počinje borba. Sotona nas napada svaki dan; nemojmo se zavaravati: on nam ne daje godišnji odmor ni slobodan dan! Ma, u kojoj situaciji se nađemo pokušat će nas zadobiti. Nažalost, nismo toga svjesni.

Sveti Petar nam u svojoj Poslanici kaže: "Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre!" (1 Pet 5, 8). Isus nam govori: "Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo." (Mt 26, 41).

Moramo znati da se nalazimo usred okrutnog rata u kojem nema milosti. Znate što Isus kaže za đavla?! "On bijaše čovjekov ubojica od početka" (Iv 8, 44) i "Dolazi da ukrade, zakolje i pogubi" (Iv 10, 10). On nam pokazuje samo "milostivo" lice dok nas namamljuje da nas ukrade, ali tada skida masku, kolje i ubija!! Možda ćete reći da je to strašno, ali to je prestrašno i istinito! Kad bi toga bili svjesniji, ponašali bi se ozbiljnije. Kršćanski život je ozbiljna stvar! Nalazimo se usred borbe! Tko se ne bori, biva pogubljen! I nemojmo se zavaravati; on se ne zaustavlja i ne prestaje napadati samo zato što ti ne vjeruješ u njegovo postojanje!

Lorenzo Scupoli, redovnik teotinac koji je umro na glasu svetosti napisao je knjigu "Duhovni boj" koju je Sv. Franjo Saleški, crkveni naučitelj i veliki poznavatelj duhovnog života, 18 godina nosio u svome džepu, čitao iz nje svaki dan i preporučivao je svima koji su bili pod njegovim vodstvom. Dakle, u toj knjizi Lorenzo Scupoli, između ostalog, kaže da kršćanin, čim se ujutro probudi treba biti svjestan borbe koja ga očekuje i znati da, ako se ne bori, ostaje zauvijek mrtav. Možda ćete reći da je onda bolje ne biti kršćanin. Zašto su kršćani napadani i zašto se oni moraju boriti?! A drugi?! Kršćani su napadani zato što njih đavao ne posjeduje, a hoće ih zadobiti. Za one koje je već zadobio se više ne trudi ili vrlo malo, jer su oni već u njegovoj vlasti, njegovi su robovi.

U Poslanici Efežanima Sv. Pavao kaže: "I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tome duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi." (Ef 2, 1-3). U Drugoj poslanici Timoteju (2 Tim 2, 24-26) govori: "A sluga Gospodnji... da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu i ponovno budu trijezni IZVAN ZAMKE ĐAVLA KOJI IH DRŽI ROBLJEM SVOJE VOLJE!".

Vidite, oni koji se nisu borili, koji nisu bili trijezni, postali su roblje đavla! Možete si misliti kakav je gospodar đavao. Sigurno je okrutan i njegovim robovima više nije ni slast to što čine, ali ne mogu iz toga van. Oni su robovi, nemaju slobodu, moraju činiti što im gospodar njihov naređuje! Strašno je to ropstvo i, ako ih Bog ne oslobodi, nastavlja se kroz čitavu vječnost, u paklu! Gdje god se u Svetom Pismu govori o paklu, spominje se kao mjesto strašnih muka, peć ognjena, mjesto gdje će biti plač i škrgut zuba... Oni koje đavao zadobije postaju njegovo ruglo i njegovih zlih demona. On ne voli čovjeka, on je čovjekoubojica; kad čovjeka prevari i zadobije, ruga mu se. A Bog? Bog toliko ljubi čovjeka da je za njega dao svog jedinog ljubljenog Sina da podnese muku; za njega, da se može vratiti Bogu. Bog, Stvoritelj cijelog svemira želi da ga čovjek zove Oče. Isus, one koji u Njega vjeruju, naziva prijateljima. U vječnosti je Bog svojima pripravio svako dobro. Koja razlika!

U ovom životu odlučujemo o velikim stvarima, ovaj nam je život karta za vječnost.! Bog nas nije htio za robove. On nam je dao slobodnu volju. Objavio nam je istinu, dao sredstva koja nam mogu pomoći. Jer, kako je rekao i blaženi Alojzije Stepinac: "Ovaj boj nadilazi i ljudske snage." Na nama je da se odlučimo. Ako se odlučimo boriti, u Bibliji piše obećanje: "Za malo muke, zadobili su dobra velika..." (Mudr 3, 5-9).

Zapamtimo! Naša borba je protiv đavla, ne protiv ljudi. A mi smo sve svoje snage usmjerili na borbu protiv ljudi. U Poslanici Efežanima (Ef 6, 11-17) Sv. Pavao govori: "Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer, NIJE NAM SE BORITI PROTIV KRVI I MESA, NEGO PROTIV VRHOVNIŠTVA, PROTIV VLASTI, PROTIV UPRAVLJAČA OVOGA MRAČNOG SVIJETA, PROTIV ZLIH DUHOVA PO NEBESIMA. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte štit vjere; njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju!".

Naš pravi, istinski neprijatelj, je đavao i njegovi anđeli, a ne ljudi! Đavlova namjera je da nas usmjeri na krivu stranu, da se borimo protiv ljudi, a ne protiv njega; da se borimo svojom snagom, a ne Božjom snagom. I onda stradavamo. I mi sami, i jadni zavedeni ljudi, grešna naša braća. Oni koje sotona koristi da nas povrijedi, da nam učini zlo. Svaki od nas može postati oruđe đavla, kaže Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima (Rim 6, 15-22), da udove svoje možemo predati da budemo robovi grijeha ili pravednosti. Isus je na križu molio za one koji su ga razapeli: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!". Kad bi ljudi znali stvarnu pozadinu grijeha, ne bi to činili.

Čovjek grijehom, zapravo, najveću štetu nanosi sam sebi, sebi najveće zlo čini, zaveden i zasljepljen to ne vidi. Bog i njegovi sluge vide jasno stvari i zato je Isus došao radi grešnika. Sirah (Sir 18, 11-12) kaže: "On vidi i zna kako je bijedan njihov kraj i zato je umnožio praštanje svoje.". I Sveti Stjepan je za one koji su ga kamenovali molio: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!". I zato se od nas traži da opraštamo, da ne vraćamo zlo za zlo, da ljubimo neprijatelje, da molimo za one koji nas progone. Pravi nam je neprijatelj đavao, a ne ljudi. Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv zlih duhova!