Za ovaj broj naše Barke odlučio sam još ostati u Varaždinskoj biskupiji i napisati nešto o lepoglavskoj crkvi Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije i tamošnjem samostanu, te o jedinom hrvatskom svetištu Predragocjene Krvi Isusove, Ludbregu.

Svjetovni vladari Lepoglave, grofovi Celjski, 1400. godine pozivaju pavline u svoj grad, te započinje gradnja crkve Bezgrešnog začeća, koja je posvećena petnaest godina kasnije. Lepoglava tako uskoro postaje najznačajnije pavlinsko središte u Hrvatskoj. Pavlini se posvećuju duhovnom vođenju i kulturnom uzdizanju naroda, te ostavljaju značajan trag svojim djelovanjem. Gradnja samostana počela je 1650., a završila 1711. godine.

Danas je zatvorska čelija blaženog Alojzija Stepinca mjesto hodočašća i molitve vjernog hrvatskog puka.
Na glavnom oltaru nalaze se kipovi učitelja crkve – Sv. Ambrozija, Sv. Augustina, Grgura Velikog, i Sv. Jeronima, s Isusom u sredini. U gornjem dijelu oltara je slika Majke Božje Čenstohovske, okružena kipovima Sv. Antuna i Sv. Pavla Pustinjaka, s Bogom Ocem na vrhu.

Prvo je stoljeće poslije Krista. Drava – s desna Rimljani, a s lijeva ratoborni Panonci. Rimljani grade veliku snažnu utvrdu na prijelazu preko Bednje, kasnije poznatu kao Iovia-Botivo. Utvrda postaje važna stanica na putu s istoka na zapad i sa sjevera na jug, pa se oko nje uskoro naseljava i puk. S pukom polako dolaze i vijesti o novom vjerovanju koje propagira praštanje. Krajem četvrtog stoljeća Iovia postaje središte biskupije.

Bojeći se ikome išta reći, sakrio je tvar u staklenku te je zazidao. Na samrti nije mogao umrijeti dok ispovjedniku nije rekao svoju tajnu.
Posuda je tako poslana u Rim, gdje su papa Julije II. i Lav X. i još nekolicina kardinala ispitivali čudnovatu tvar skoro sto godina. Napokon je papa Lav X. 1513. godine svojom bulom dopustio štovanje Predragocjene Krvi Isusove u Ludbregu: «Dostojne su časti i vjerskog štovanja one prilike vina pod kojima je prije bila prava Kristova Krv, a koje su Božjom moći bile pretvorene u krvnu supstavnciju.» Tada je Ludbreg bio u vlasništvu Bernardina Thuroczyja, te je uskoro postao značajno proštenište i trgovačko središte. Erdödyji u XVII. st. grade zidane svodove i tornjić na crkvi, a Batthyanyji u okolici grade kapele.

Sljedeće je stoljeće u gornju Hrvatsku donijelo kugu koja je uništila nekoliko stotina ljudskih života. Strah ljudi bio je toliki da se čak i Hrvatski Sabor, koji je tada još stolovao u Varaždinu, odlučio preporučiti i obratiti Bogu za zaštitu. Sabor se zauzvrat zavjetovao izgraditi kapelu u čast i za veći porast slave Presvete Krvi Isusove. Nakon odugovlačenja i političkih neprilika, zavjet je ipak ispunjen u našim danima – izgrađena je zavjetna kapela Hrvatskog sabora, ispred kojeg je veliki prostor za vjernike omeđen postajama Križnog puta. Kristova muka prikazana je tehnikom mozaika.