Broj
48
Godina
5
Studeni, 2003.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
Put u povijest
Sv. Nikola
sv. Barbara
Majka Božja
Pričest
Dolazak Gospodnji
Dijamantna sv. misa msgr. Loine
Radices auctoris vestris
Godišnjica smrti Antuna Grahovara
Veliki zbor
Zahvale
Biti kršćanin
Poezija
Školski kutić
Naklapanja
 
Marko Rožić
Dolazak Gospodnji
 

Sine Božji, daru neba,
Spasu čovječanstva svega,
Dolazak Tvoj slavni čekamo…

Za kršćanina je svako novo Došašće novi Božji dar, novo vrijeme duhovne obnove, duhovnog žara. U Došašću nekako jasnije očekujemo, približio nam se dolazak – rođenje Gospodine Isusa Krista, Boga – Božića. Dolazak obično rezultira i susretom, a od susreta očekujemo da nas obogati. Za susret se posebno i pripremamo: izaziva on uzbuđenje u nama, nemir da kojim slučajem ne zakasnimo, da se ne mimoiđemo, da budemo budni…

Za osobu koju želimo susresti, pripremimo se srcem i nastojimo biti u dobrim, bliskkim odnosima. Osim toga, želimo na sugovornika ostaviti što bolji dojam da ga kojim slučajem ne razočaramo. Bojimo li se susreta? Kakva bi to bila ljubav i želja ako se plašimo da On dođe? Međutim, postoji opasnost da onoga kome idemo u susret i ne prepoznamo, ako ga nismo dugo vidjeli i s njim živjeli – njemu se obraćali, molili. Pretpostavljamo o čemu ćemo razgovarati. Jesmo li spremni na iskrenost i jasnoću, hoće li nam taj susret donijeti mir i radost?

Dragi Isuse Božiću naš, postao si za nas Dijete, rodivši se u jednoj štalici da nas oslobodiš od tame grijeha i privučeš k sebi, rasplamsavši nas Tvojom svetom ljubavlju… Da ga lakše prepoznamo, On je postao čovjekom. Međutim, možda On u nama neće vidjeti čovjeka pa će susret izostati. Može nam se dogoditi da okrene lice od nas, jer je uvidio da smo mi to već ranije Njemu učinili ili da nas unatoč svoje želje ne "uoči", jer je prepoznao da Ga mi uopće ne trebamo, jer smo sami sebi dovoljni puni sebeljublja, oholosti pa za bližnjega i ne marimo. Kao što je Diogen usred dana sa svjetiljkom tražio čovjeka, možda nas Gospodin traži; očekuje godinama, čeka nas u Euharistiji već 2000 godina? Moguće da nam je to posljednja prilika? Hoćemo li je i sada prokockati? Ako Ga i susretnemo, želimo li Ga čuti što nam želi reći? On o nama sve zna – otkrit će u nama grješnika, pokvarljivog slugu, pa slijedi ona: mnogo je zvanih, ali je malo Bogom danih. Međutim, imenom me poziva "…ne boj se, dođi ako si umoran…" Gospodine, pa ti me poznaješ, mene desnog razbojnika. Gospodin nas svega proniče i poznaje, srce naše ispituje i poznaje i govori nam: "Mir vama i svim ljudima na zemlji koji su dobre volje." Njegov pogled nas blagošću ovija, gleda nas ponizno i s ljubavlju i govori nam: "Dođite i vidite gdje stanujem." Ja mu odvraćam: Gospodine pokaži mi putove svoje, uči me svojim stazama, jer Ti me ljubiš, Ti ne možeš nego da me ljubiš mene grješnika.
 

Uzdam se u Tebe Gospodine, želim Tvoj biti, Tebi zahvaljivati, Tebe slaviti Bože, Božiću, Gospodine moj.
Dođi Gospodine u ovaj sveti čas, mir daruj srcu mome i duši mojoj spas. Amen.