Marija je majka jedinorođenog Sina Božjeg, otkupitelja svijeta.

U pozivu da bude majka Sina Božjeg temelji se sve ono obilje milosti koje je Bog izlio na ovu djevicu, sva naklonost Božja kojom ju je čuvao i vodio, sve odlike i izvanredne milosti, sva njena unutarnja svetost i uzvišenost samo su nužna i jedino odgovarajuća oprema onoj koja je Sina Božjega nazvala svojim djetetom.

Kada smo rekli da je Marija puna milosti, onda smo time obuhvatili i izrazili samo jednu stranu njezine svetosti. Ali ima i druga, a to je Marijina sloboda od istočnog i od svakog osobnog grijeha. Treba prije svega znati da se radi o začeću blažene djevice Marije u krilu njezine majke i da to znači da je njezina duša od prvog trenutka bila urešena milošću posvećujućom. U ovom svijetlu promatrana, sva nam se istina pokazuje kao uzvišena odlika Majke Božje i naljepši biser u njezinom svetačkom plaštu. A i taj biser dao joj je Bog prvenstveno zbog velikog dostojanstva koje u sebi uključuje poziv na božansko majčinstvo. Zar bi Sin Božji mogao dozvoliti da njegova Majka samo na jedan trenutak bude pod vlašću đavla? Ta ljaga pala bi i na njega. Zato Bog to nije mogao dozvoliti, nego je sačuvao Marijinu dušu od istočnog grijeha i ukrasio je milošću već u samom trenutku začeća te tako pripravio dostojan stan svom Sinu.

Marija je bila i ostala djevica u najpotpunijem smislu za vrijeme čitavog svog života. Crkva je od početka, naravno na temelju Svetog pisma, vjerovala i naučavala ovo veliko i divno čudo Marijinog djevičanstva i ostala je čvrsta u svojoj vjeri i nauci. Njezin primjer potaknuo je bezbroj duša da je nasljeduju u ovoj kreposti da bi se u potpunosti posvetili službi Božjoj.

Bog je htio da se s Isusovom žrtvom sjedini i žrtva njegove Majke, koja je na taj način postala naša suotkupiteljica.