Broj |
48 |
Godina |
5 |
| Studeni, 2003. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
| sv. Barbara | Majka Božja |
|---|
| Marijana Vlahović |
| Majka Možja |
Marija je majka jedinorođenog Sina Božjeg, otkupitelja svijeta. U pozivu da bude majka Sina Božjeg temelji se sve ono obilje milosti koje je Bog izlio na ovu djevicu, sva naklonost Božja kojom ju je čuvao i vodio, sve odlike i izvanredne milosti, sva njena unutarnja svetost i uzvišenost samo su nužna i jedino odgovarajuća oprema onoj koja je Sina Božjega nazvala svojim djetetom. To je temelj svih njezinih odlika, krasota i njezine veličine, to je razlog što je ljudi stoljećima časte i slave. Kao Majka Božja Marija se približila Bogu više nego itko drugi. Ona je dala sinu Božjem ljudski život. Bog je već tada iskazao najveću naklonost svojoj majci i unaprijed je obdario puninom milosti. Marija je ujedno i naša majka. Krist nam je umirući na križu predao svoju majku, da postane našom, riječima: "Ženo, evo ti sina!" time je Marija postala neposredno Ivanova majka, zatim majka apostola, majka mlade crkve, a postala je ona i majka vjernika svih vremena. |
Kada smo rekli da je Marija puna milosti, onda smo time obuhvatili i izrazili samo jednu stranu njezine svetosti. Ali ima i druga, a to je Marijina sloboda od istočnog i od svakog osobnog grijeha. Treba prije svega znati da se radi o začeću blažene djevice Marije u krilu njezine majke i da to znači da je njezina duša od prvog trenutka bila urešena milošću posvećujućom. U ovom svijetlu promatrana, sva nam se istina pokazuje kao uzvišena odlika Majke Božje i naljepši biser u njezinom svetačkom plaštu. A i taj biser dao joj je Bog prvenstveno zbog velikog dostojanstva koje u sebi uključuje poziv na božansko majčinstvo. Zar bi Sin Božji mogao dozvoliti da njegova Majka samo na jedan trenutak bude pod vlašću đavla? Ta ljaga pala bi i na njega. Zato Bog to nije mogao dozvoliti, nego je sačuvao Marijinu dušu od istočnog grijeha i ukrasio je milošću već u samom trenutku začeća te tako pripravio dostojan stan svom Sinu. Marija je bila i ostala djevica u najpotpunijem smislu za vrijeme čitavog svog života. Crkva je od početka, naravno na temelju Svetog pisma, vjerovala i naučavala ovo veliko i divno čudo Marijinog djevičanstva i ostala je čvrsta u svojoj vjeri i nauci. Njezin primjer potaknuo je bezbroj duša da je nasljeduju u ovoj kreposti da bi se u potpunosti posvetili službi Božjoj. Bog je htio da se s Isusovom žrtvom sjedini i žrtva njegove Majke, koja je na taj način postala naša suotkupiteljica. |
![]() |
| Kada je Krist izvršio spasiteljsku žrtvu kojom je izmirio čovječanstvo s Bogom i zaslužio nam sve milosti, pod Isusovim je križem stajala i njegova Majka. Ona je u duši proživljavala skupa sa svojim Sinom njegovu smrt na križu i tako je kao nijedan drugi čovjek srasla s pravim otkupiteljskim djelom. Marija je stajala pod križem kao predstavnica ljudskog roda. Ona je jedina shvatila da je Isusovo umiranje i smrt žrtva za čovječanstvo. Tako se svojom voljom i patnjom sjedinila s Kristom u njegovoj smrti za ljude. I pored neizrecivih boli ona je Bogu rado prinijela tu žrtvu za naše spasenje. Marijin božanski Sin odmah po završetku njezinog zemaljskog života s velikom se ljubavlju odužio svojoj Majci i odmah joj darovao uskrsnuće; htio je da ona i tijelom bude kod njega u nebu. Vjerom u Marijino uznesenje ujedno priznajemo da je Krist Bog i Gospodin. I ovdje važi ono pravilo: štovanje svetaca je prvenstveno štovanje Boga. Kod svih svetaca, a kod Marije pogotovo, na divan se način očituje djelovanje Božje milosti . Za nas današnje ljude ova je istina velika utjeha i opomena. Utjeha u teškim patnjama koje se stoljećima poput bujice obaraju na ovu Zemlju. Marijino uznesenje utvrđuje nas u istini da postoji kod Boga drugi, sretniji život u kojem će imati upjela i duša i tijelo, da nas naša nada neće iznevjeriti nego da tek tamo počinje pravi život. |