Kad je bilo sigurno da će učitelj umrijeti, učenici su mu htjeli prirediti dostojan pogreb. Učitelj je to čuo i reče: "Mogu li poželjeti nešto svečanije i dojmljivije od ovoga: nebo i zemlju za svoj lijes; sunce, mjesec i zvijezde za ukras na grobu; i sve stvorenje kao pratnju prema grobu?"

Molio je da ga ne pokopaju, ali njegovi učenici nisu htjeli niti čuti o tome. Govorili su da će ga pojesti životinje i ptice.
"Tada se pobrinite da moj štap bude kraj mene, kako bih ih mogao otjerati", reče učitelj.
"Kako ćeš to moći učiniti? Bit ćeš bez svijesti."
"U tom slučaju, od kakve je važnosti da me ptice i životinje pojedu?"