Broj
Godina
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
48 |
Godina |
5 |
| Studeni, 2003. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
| sv. Barbara |
|---|
Radices auctoris vestris |
|||
| Damir Novaković |
Radices auctoris vestris |
| U nekoliko zadnjih brojeva spominjao sam Čazmanski kaptol, pa sam odlučio napisati i nešto o Čazmi, kao vrlo važnom vjerskom središtu ranije hrvatske povijesti. Da Moslavačka katedrala ne bi ostala sama, pridružio sam joj još jednu, onu Zagorsku, koja se nalazi u Pregradi, na samoj granici sa Slovenijom. A sve to kako bih najavio članak o najvećem hrvatskom marijanskom svetištu, o kojemu ću pisati u Božićnom broju. |
| Čazma |
| Ovaj gradić smješten je između obronaka Moslavačke gore i rijeke Česme, na jednom brežuljku. Prvi put spominje se 1094.g. kada je kralj Ladislav osnovao zagrebačku biskupiju, te biskupu, u darovnici, među ostalim posjedima, darovao i Čazmu. Početkom 13.st (1226.) zagrebački biskup Stjepan II. Babonić počinje izgradnju grada, osniva župu i dovodi dominikance, s kojima gradi crkvu Sv.Marije Magdalene. Šest godina kasnije postavio je u Čazmi Zborni kaptol, te Čazmu proglasio za vjerodostojno mjesto (locus credibilis) sa dvanaest kanonika. |
Herceg Koloman, mlađi brat kralja Bele IV. iz Čazme upravlja Hrvatskom. Kroz nekoliko godina u naše krajeve prodiru Tatari – Herceg Koloman je ubijen, a njegovo je tijelo pokopano u crkvi Sv.Marije Magdalene. Sljedeća se tri stoljeća Čazma razvija iz biskupskog posjeda u vjersko i kulturno središte, pomočni centar uprave zagrebačke biskupije te važni trgovački centar. Provalom Turaka 1552.g. i rušenjem crkve i cijeloga grada, Čazma više ne postoji. Kaptol se već 1548.g. povukao na sigurnije mjesto, u Zagreb, noseći cijelu arhivu i inventar, od kojeg su i danas sačuvane klupe koje se nalaze u desnoj pokrajnjoj lađi zagrebačke katedrale. Čazma je sljedećih sto godina nenastanjena. |
 |
 |
Godine 1610. Sabor se zalaže za obnovu, te se gradi jaka utvrda za krajišku vojničku posadu u novoosnovanoj Vojnoj krajini. Život se polako normalizirao, ali se svejedno Čazmanski kaptol, kako sam spominjao, 1806.g. preselio u Lepoglavu, a 1811.g. u Varaždin, od kada nosi naziv Kaptol čazmansko-varaždinski, gdje i danas ima sjedište. 1871.g. ukida se Vojna krajina, te se Čazma polako preobražava u gradić kakav danas jest. Crkva Sv. Marije Magdalene jedini je sačuvani spomenik iz najranije pisane osamstoljetne povijesti Čazme. Ona je i jedini spomenik romaničke arhitekture u sjevernoj Hrvatskoj, a po značenju zauzima mjesto uz Zagrebačku katedralu. Ima status spomenika kulture 1. kategorije. Burna povijest koja je nije štedila na njoj je ostavila traga nekoliko graditeljskih faza: |
|
 |
||
 |
Romanički stil – prvotna, dovršena 1232.g. | ||
|
Gotički stil – obnova nakon Tatara: proširenje crkve na 44 metra u čast poginulom Kolomanu. Dograđene dvije pokrajnje lađe. |
||
|
Rani barok – obnova nakon Turaka 1604.g. |
||
|
Barok – obnova nakon požara 1720.g., u kojoj su uništeni prvotni romaničko-gotički elementi, kojima su u zamjenu izgrađeni ukrašeni barokni oltari. | ||
|
Rokoko – obnova 1767.g. | ||
|
Neostilsko oblikovanje klasicizma. | ||
| Danas je crkva u vrlo lošem stanju, ali ipak se radi na njezinoj obnovi, tako da su tornjevi već obnovljeni i dok dominiraju ovim blagobrežuljkastim krajem, podsjećaju na dugu povijest i obnovu ne samo ostatka crkve, nego i onoga ispod tornjeva, ljudi. | |||
| Pregrada | |||
Mjesto Pregrada prvi put se spominje 1334.g. u statutima Zagrebačkog kaptola. Smješteno je podno Kunagore, između rijeke Sutle i Maceljske gore. Najranija povijest grada (13.-17.st.) odvijala se u utvrdi Kostel, koji je smješten na Kunagori, iznad današnjeg grada. Kroz ta četiri stoljeća utvrda je bila u vlasništvu Celjskih, Matije i Ivana Korvina, da bi njezini zadnji vlasnici bili jajački plemići Keglevići. U 17. stoljeću Keglevići napuštaju Kostel, i nastanjuju se u dolini, današnjoj Pregradi. A u dolini se već polako budilo naselje, naselje sa starom i ruševnom crkvom kroz čije je pukotine na zidovima već probijalo sunčevo svjetlo. Zato je krajem 1794.g. župnik Josip Karlo Tuškan pisao varaždinskoj županiji da bi trebalo izgraditi novu župnu crkvu. Keglevići su pritom zanijekali svaku svoju obavezu prema crkvi, i sve ostaje na početku. Župnik Tuškan se čak obratio i zagrebačkom biskupu Vrhovcu, ali Keglevići su uspjeli opet prekinuti sve pripreme za gradnju. Ipak, iz Varaždina župniku dolazi odobrenje za obnovu stare crkve. Župniku, na sreću, to nije bilo dovoljno, pa je natezanje između župnika i biskupa na jednoj i Keglevića s neutralnom županijom na drugoj strani, potrajalo još dvije godine. Ipak je svečanošću 18. travnja 1803.g. blagoslovljen temeljni kamen i gradnja nove crkve napokon je počela. Izvana je dovršena 1818., a iznutra 1820.g., kada je na Bijelu Nedjelju i blagoslovljena i posvećena Uznesenju Marijinu. Crkva je duga 38 metara, a široka 19. Izgrađena je u neoklasicističkom stilu. Pročeljem dominiraju dva 45 metara visoka zvonika, trokutasti zabat sa freskom Uznesenja Marijina. Osim oltarne slike Uznesenja Marijina, najobljubljeniji dio crkve je oltar Pregradske Gospe. Na njemu je prastara slika Gospe od Kunagore, kojoj su se molile rodilje. Tu su još i oltari sv. Josipa kojega se u ovom kraju prilično štuje, sv. Tri Kralja, te Svih Svetih. Zvona su lijevana u Ljubljani, a zajedno sa orguljama elektrificirana su prije tridesetak godina. Za opis ljepota Zagorske katedrale mislim da riječi stvarno nisu dovoljne, jer je po mom skromnom mišljenju to jedna od najljepših crkava svoga stila u Hrvatskoj. Zato, jenega lepega dana, či čejte, najbolše z avtom, f Pregradu, a na curiku, navrnut se h Desinča (Desinić), i na kmetijama okoli Tabor-grada omastit brk i nafilat želuc!! Zdaj, ko sem vam to rejku, jas grem na Bistru! |