Osjeća se da je i u našem narodu odjeknuo poziv Svetog Oca, jer se štovanje Krvi Kristove sve više širi. U ovom članku, upoznat ću Vas s apostolom Krvi Kristove, utemeljiteljem Družbe Misionara predragocjene Krvi.

Sv. Gašpar del Bufalo, rođen je u Rimu 06. siječnja 1768. godine od oca Antonia i majke Anunziate Quartieroni, koji su bili dobri kršćani spremni na ljubav prema bližnjemu. Jedna zgoda iz njegove najranije mladosti govorio koliko je bio drag Bogu. U dobi od oko godine i pol, obolio je od velikih boginja i sljepoća je bila neizbježna. Ali, nakon što je učinila sve što su liječnici tražili, njegova se majka utekla pomoći sv. Franje Ksaverskog, čija se ruka kao relikvija štovala u njihovoj crkvi.

Ozdravljenje je uslijedilo vrlo brzo, a Gašpar nikada nije zaboravio tu milost, te ga je izabrao i za zaštitnika svoje Družbe. Sve nauke završio je u glasovitoj ustanovi tog vremena, Collegio Romano.

Shvaćajući vrijednost svakog čovjeka za kojeg je Isus prolio svoju krv, gorio je od želje da Kristu privede sve ljude koji su mu, zbog grijeha, bili daleko. Djelovao je i govorio u ljubavi i posvećivao sve svoje snage siromašnima, progonjenima, onima na rubu, grešnicima jer u njima je gledao Krista koji trpi. Davao je sve od sebe dok je obilazio gradove, skrovišta razbojnika i zatvore da bi im donio Kristov glas, njegovu ljubav i oprost.

On sam bio je osuđen na progonstvo i neljudski zatvor koji su trajali skoro četiri godine kroz koje je bio potpuno izoliran uz zabranu čitanja i pisanja i najgoru od svih: zabranu slavljenja sv.mise i primanja Svetog Tijela Kristova. Teško je obolio i u trpljenju i patnji do kraja života mogao je dobro procijeniti težinu svih zla koja su pogađali puk i stoga se manje brinuo za sebe, već za druge, koje je uvijek smatrao nemoćnijima od sebe.

Prihvaća sve nevolje u poniznosti i hrabrosti, na sebe primjenjujući apostolske riječi: Idimo radosno jer smo se našli dostojnima trpjeti za Krista i govoreći da je uzmanjkao križ, uzmanjkala bi i baština Kristova.