Da bi suvremeno slavljenje Božića bilo dostojanstveno, valja se svjesno opredijeliti za dostojnu božićnu, i to duhovnu, pripravu za taj blagdan. Mjesto svetkovanja treba biti krug obitelji i zajednica vjernika u Crkvi. Valja se zauzeti, svjesno i planski, da vrijeme Božića bude osobno i zajedničko obogaćenje. Božićnu pripravu stoga valja usmjeriti tom i takvom cilju. Drevni božićni običaji, prilagođeni vremenu, imaju i danas mjesto u tom svetkovanju.

Potrebno je upozoriti na tri vrlo vidljive činjenice koje ugrožavaju istinsko značenje Božića danas. Najprije, valja izbjeći potrošački odnos prema Božiću, tj. podređivanje sve božićne priprave trgovini. Dane prije Božića ispunjaju trgovačke reklame, različiti popusti i specijalni božićni paketi, uobičajena ponuda robe s božićnim naljepnicama i oznakama.

No, Božić uz molitvu i pripravu i Božić uz kupovinu ima zajedničko samo datum; prestaje biti topla kršćanska svetkovina jer gubi svoju poruku o Bogu i čovjeku, a ostaje bezsadržajan i prazan praznik s društvenom obvezom čestitanja; sve to, naime, nema nikakvog znaka bogoljublja.

Proslava Božića u hrvatskim gradovima, manje u selima, posljednjih je godina u znaku buke i pucnjave. To mogu biti znakovi veselja, ali ništa ne govore o Isusovom rođenju i svoj onoj atmosferi betlehemske štalice, Marijinog i Josipovog siromaštva i prognaništva ili jednostavnosti prvih Isusovih poklonika, pastira. Pucnjava i buka spadaju u mjesta gdje se nije dogodio Božić. Buka i pucnjava su znakovi nasilja i niječu božićnu poruku: slava Bogu na visinama i mir ljudima, miljenicima njegovim!