Naš turopoljski dekanat, organizirao je susret tim povodom u crkvi Blaženog Alojzija Stepinca na Plesu. Uz voditeljicu svih župnih Caritasa Jelenu Brajša i dekana prečasnog Josipa Frkina, vruće smo molili za daljnju snagu i ljubav prema bližnjemu za koju je veliko značenje i brigu dao naš blaženik Alojzije Stepinac.

Ljubav je sama riječ Caritas, darivanje svoga vremena, života onome bratu ili sestri koji je u nekoj okolnosti svog življenja potreban ljubavi koja je negdje izostala. Ponekad je potrebna samo sitnica, kao lijep topli razgovor s nemoćnom starom osobom. Kod bolesnika sjesti i potrošiti vremena za dugačke diskusije o onome što ga zanima, a da mu se tako dade ljubavi kako ne bi osjećao da je sam. Potražiti onoga koji nas očekuje, makar bio i negdje u dalekom selu. Možda mu je potreban topao pokrivač prije duge hladne zime.

Kako je lijepo imati osjećaj ljubavi u svom srcu i duši! Kada nam je Bog darovao život, dao nam je životno povjerenje koje moramo opravdati. Naravno, svi imamo svoju zadaću i u toj životnoj zadaći pokušajmo odvojiti djelić vremena za onoga koji možda pokraj nas stoji. Ne mora se pomoć bližnjemu manifestirati organizirano u nekoj grupi; sve može sam svaki čovjek u svojoj sredini, kada samo djelić svog životnog vremena pokloni onome kome je možda i godina premalo da se snađe.

Baš sa takvim problemima Majka Terezija je izgubila najviše svog dragocjenog vremena. Pomoć je nepotrebna onome čovjeku koji svojim nemarom ispunjava dan, već onome koji ga ne može iskoristiti jer je ili nemoćan ili nesposoban!
Čovjek je vrijednost koju Bog zna i svi su u njegovom pašnjaku jednaki i kada pomognemo jednom od posrnulih, duplo će nam se računati jer će se naša košarica opet napuniti ljubavlju koja se samo darivanjem jača.

Naš župni Caritas sv. Barbare gleda svake godine kroz ljetne praznike uzeti košaricu ljubavi u ruke i pokloniti siromašnoj djeci more i kupanje. Svake godine pronađemo onu siromašnu djecu koja ne bi baš brzo mogla vidjeti more, a mnogima je itekako potrebno pomoći radi zdravlja.

Kada vjerujemo da nas zajedno Bog dobri vodi, onda i karitativna ljubav nema granica bez obzira na kakve teškoće naiđemo. Rukom za ruku cijeli svijet može puno pružiti onome koji očekuje našu ruku. Mladima je potrebno ukazivati na trpljenja u pomoći bližnjemu i veliko je zadovoljstvo u duši kada vidimo da je naš bližnji sretan. Spavanje smo podijelili: djevojčice posebno, a dečke je primio velečasni župnik u župni dvor. Nadamo se da su naši dragi mladi prijatelji shvatili koliko je lijepo razmijeniti iskustva, kako bi i dalje učvršćivali svoj rad u domovini gdje odrastaju.