Pišući tako o značajnijim marijanskim svetištima istočne i sjeverne Hrvatske, došao sam i do onog najvećeg, najglasovitijeg i najposjećenijeg, do Marije Bistrice. Ovo selo, pomalo i gradić, smješteno je četrdesetak kilometara sjeverozapadno od Zagreba, u dolini između medvedničkih i zagorskih brežuljaka.

Mjesto se prvi puta spominje 1209. godine. Štovanje Gospe počelo je s izradom crnog Gospinog kipa oko 1500. godine. Kip je bio smješten u nedalekoj kapelici na Vinskom vrhu. Kada su Turci 1545. g. provalili u neposrednu blizinu Bistrice, tadašnji je mjesni župnik prenio Kip u bistričku crkvu sv. Petra i Pavla, te ga zazidao pod korom u zid crkve. Kako nikome nije govorio za Kip, njegovom je smrću tajna o Gospinom kipu s njime otišla u grob. Čudesnom je vizijom Kip otkriven 1588. godine, kada njegovo štovanje opet počinje, ali samo do 1650. godine, kada je Kip ponovo zazidan. Napokon je, 16. srpnja 1684. godine, na veliki poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, Kip odzidan, te su se već sljedećeg dana počela događati čudesna ozdravljenja i ispunjenja molitava. Sam biskup je, predvodeći velikaše i puk, hodočastio u Bistricu bosonog. Štovanje Marijina kipa od tada više nikada nije prestalo. 13. srpnja 1731. godine biskup Juraj Branjug posvetio je crkvu Gospi Snježnoj, i od tada se svetište i mjesto zovu Marija Bistrica.

7. srpnja 1935. nadbiskup Antun Bauer svečano je okrunio čudotvorni kip dvjema novim krunama koje su ukrašene dragim kamenjem, izrađene u stilu hrvatske kraljevske krune iz 10. stoljeća. Tjedan dana kasnije, papa Pio XI. podigao je bistričko svetište na dostojanstvo bazilike.

U Zagrebu i Mariji Bistrici se 1971. godine slavio Međunarodni Mariološko-marijanski kongres, prilikom kojega je Marija Bistrica, od strane hrvatskih biskupa proglašena hrvatskim nacionalnim marijanskim svetištem.

Svečano je obilježena i 300. obljetnica slavljenja Majke Božje Bistričke i 1300. obljetnica Kršćanstva u Hrvata 1984. godine kada se u Svetištu okupilo pola milijuna hodočasnika, predvođenih svim hratskim biskupima. Ali onaj najveći događaj za ovo svetište bio je 3. listopada 1998. godine kada ga je posjetio Petar naših dana, papa Ivan Pavao II. Na Misnom slavlju, sa još 7 kardinala, 70 svećenika i još nekoliko stotina tisuća vjernika, Papa je blaženim proglasio kardinala Alojzija Stepinca. Tom je prigodom također otvorena bazilika na otvorenom posvećena bl. Alojziju Stepincu.

Danas, pet godina kasnije, Marija Bistrica pravo je hodočasničko središte Hrvatske – glavni mjesni trg nosi ime pape Ivana Pavla II., proljetos je postavljen i kip Njegove Svetosti na sam ulaz u baziliku na otvorenom , a i stara bazilika obnovljena je iznutra.

Hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj sada su stara već 320 godina. Kroz godinu traju od Duhova do nedjelje nakon Male Gospe, a najveća su za blagdan Gospe Bistričke (13. srpnja), za Božje lice (2.-6. kolovoza), i naravno, na Veliku Gospu (15. kolovoza), kada se ovdje okupe hodočasnici iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Mađarske. Nakon ispovijedi, obično se ide oko oltara u staroj bazilici, pa zatim na kalvariju, na Put Križa, s čijeg se vrha postavlja prekrasan pogled na cijelo svetište i okolicu. Tu je i sveta Misa, nakon koje je neizostavna kupovina tipičnih bistričkih suvenira – licitara, i naravno, medenjaka.

A sad idem videt kaj je za bregom bilo interesantno!

Uz blagoslov Majke Božje Bistričke, zaželio bih svim čitateljima naše Barke blagoslovljen Božić i sve najbolje u Novoj godini!