Znate li da je Sunce zvijezda čiji je promjer 120 puta veći od promjera Zemlje? Izračunato je da je promjer zvijezde Betelgeuzea 300 puta veći od promjera Sunca, a promjer zvijezde Antares je dva puta veći od promjera Betelgeuzea. Astronomi kažu da ni Antares nije najveća zvijezda. Svemir još nije ni istražen do kraja.
A kako je naše tijelo stvoreno? Svi se organi besprijekorno nadopunjuju. Kako je sve dobro programirano! Nije li čudesno kako nastaje ljudski život?! Od dvije sićušne stanice koje sve nose u sebi, već u njima je sve određeno! Nadalje, ako promotrimo sav živi svijet na Zemlji, moramo se zadiviti šarenilom oblika, boja, ljepote! Zamislite koliko to Onaj koji je sve to stvorio nadmašuje!! Pokušajte si predočiti koliko ljudi živi na Zemlji, a svakom čovjeku "Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove riječi." (Mudr 1, 6b).

"Pred Jahvinim su očima čovjekovi puti i on motri sve njegove staze." (Izr 5, 21). Psalam 94, 11 kaže: "Jahve poznaje namisli ljudske...", a psalam 139, 1–4: "Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš."I tako za svakog čovjeka na Zemlji.

Stvarno je velik naš Bog! Divimo se znanosti, kompjutorima što sve mogu, a naš Bog?! Koliko ljudi na svijetu... i On svakog osobno poznaje, po imenu! A nije li zapanjujuće ovo što prorok Izaija kaže: "Svi narodi k'o ništa su pred Njim, ništavilo su njemu i praznina." (Iz 40, 17). Ne da sve to On može, nego to sve njemu nije ništa, praznina!! Koliko sve to On nadmašuje! Vjerojatno kao da super jakom kompjutoru zadate da vam izračuna koliko je 1+1. I taj naš veliki i silni Bog, koji je sve stvorio i sve nadmašuje, uzeo je lik čovjeka, rodio se kao malo bespomoćno dijete u štali na slami. U poslanici Filipljanima, sveti Pavao kaže: "...Nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe..." (Fil 2, 6–8).

Što mislite, Onaj koji iz kamenja može načiniti kruh, to nam u kušnji u pustinji i Sotona govori. Onaj koji je mogao nahraniti tisuće s pet kruhova i dvije ribice. Ivan Krstitelj kaže farizejima: "I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!'. Jer, kažem vam, Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu!". Znači, sigurno je tako. Bog i od kamenja može napraviti čovjeka, pa zar mislite da On nije mogao učiniti da se Sin rodi u nečem tako prekrasnom, udobnom kakvo još svijet nije vidio?! Mogao se roditi u udobnosti kakve palače, a On se rodio u štali, na slami!! Kakav je taj naš Bog, Stvoritelj svega, kakve su Njegove vrijednosti, što On cijeni, kakva je Njegova logika?? Mogli bi malo o tome razmišljati mi, ta jadna, mala, ohola i napuhana stvorenja, koji se volimo uzdizati nad svima i svime. Volimo da smo ljepši, pametniji, sposobniji, uspješniji, bolji, bogatiji od drugih. Volimo gospodariti, a ne služiti, stalno biti nadmoćniji od drugih, svemu biti suci, čak i Boga optuživati za ovo ili ono!!