Broj |
49 |
Godina |
5 |
| Prosinac, `03 | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
| Skolski kutic |
|---|
Još malo o Božiću |
| Marija Kenfelja |
| Još malo o Božiću |
| Božić (deminutiv od Bog, lat. Nativitas Domini Nostri Jesu Christi : rođenje Gospodina našega Isusa Krista), u kršćanstvu – spomen rođenja Isusa Krista. Božić se nije oduvijek slavio 25. prosinca. Do IV. stoljeća Božić se slavio kroz razne dane u godini, najčešće 6. siječnja. Dan 25. prosinca je uveden kako bi se potisnulo pogansko svetkovanje rođenja nepobjediva sunca (lat. dies natalis Solis Invicti ) koje se slavilo upravo 25. prosinca a njime se isticala vjera u Isusa Krista kao istinsko sunce i svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. Svetkovina se ubrzo proširila u zapadnim a potom i u istočnim crkvama. Središnji čin proslave Božića je ponoćna misa, među vjernim pukom znana kao “ponoćka” . U proslavi Božića na poseban je način istaknuta vjera da je u Isusu Kristu Sin Božji postao čovjekom i u svemu jednak čovjeku, osim u grijehu. Također se iskazuje poruka mira, poruka da je Bog, prisutan u nejakom djetetu, snažniji od svih sila. Sjetimo se ovih riječi i ovog Božića i ne dopustimo da razna pirotehnička sredstva i njihov zaglušujući prasak ometaju one koji Božić žele proslaviti iskreno i radosna srca, slaveći Euharistiju. Običaj kićenja božićnog drvca počinje 1600. godine u njemačkom Porajnju, odakle se proširio po kršćanskom svijetu. Najprije se, dakle, božićno drvce kitilo u crkvama, a poslije je to postao i obiteljski i društveni ritual. |
![]() |
Smatra se da je božićno drvce prežitak starih antičkih vjerovanja po kojima su grane crnogorice simbol plodnosti, a njihovo kićenje (svijećama i poklonima) jamstvo dobrog uroda i odbijanja zlih sila. Kršćani su drvo, simbol plodnosti i života, povezali s Kristom, životom i svjetlošću svijeta. Okitimo i mi naše božićno drvce, s ljubavlju i zahvalnošću prema Bogu, koji nam daje vjeru, nadu i Ljubav, koji nam daje Život! Božićno žito, kojim se ukrašuje božićni stol, jedan je od najraširenijih božićnih običaja. Obično se sije na spomendan sv. Barbare (4. prosinca) a najkasnije na sv. Luciju (13. prosinca); u kući se čuva do Bogojavljenja (6. siječnja). Običaj sijanja božićnog žita raširen je u katoličkim zemljama srednje Europe a u Hrvatskoj je poprimio i neka posebna obilježja (kićenje vrpcom hrvatske trobojnice). Jesmo li i mi posijali svoje božićno žito? |
Dragi Mlačani i svi ostali koji čitate našu “Barku” , proslavimo Božić dostojno hrvatskog čovjeka, katolika, dostojno vjernika koji se svojom vjerom ponosi i diči. Ne dopustimo tjeskobi i nemiru da kroz ovo posebno, božićno vrijeme, nađe mjesta u našim srcima. Budimo radosni, vedri i vjerni! |
Blagoslovljen Vam i radostan Božić! |
| (Napomena: Tekst o Božiću i božićnim običajima je većim dijelom preuzet iz “Općeg Religijskog Leksikona” (ur. Adalbert Rebić), kako bi ovim putem mogao biti dostupan svima onima koji navedeni Leksikon nemaju.) |