Broj
49
Godina
5
Prosinac, `03
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
Put u povijest
Onima koji sjede
Skolski kutic
Božić danas
Caritas
Crkveno pjevanje
Kako ući u tajnu Božićne ljubavi
Još malo o Božiću
Radost Božića
Teorija neshvaćenosti
Naš Bog
Majka Božja Bistrička
Naklapanja
Poezija
Crkva
Blagoslovljena krv Kristova
Zahvale
 
Nevenka Cundeković
Bog onima koji sjede prekriženih ruku ne daje ništa
 

Neugodne životne okolnosti govore nam kako smo pripravni krenuti dalje i iskusiti nova područja vlastitog potencijala. Dok će strah od nepoznatog privremeno pojačati našu sposobnost podnošenja neugodne situacije, životne će okolnosti postati dovoljno trnovite da možemo imati povjerenja u život i samouvjereno krenuti u nova iskustva, jer na jedan divan način živimo u prijateljski naklonjenom svemiru, svijetu koji je stvoren kako bi podupirao nas i naše aktivnosti.

Kada dođe vrijeme za iskorak i prihvaćanje novih izazova, svi imaju urođenu sposobnost ne samo preživljavanja nego i postizanja uspjeha.

Bog nas je stvorio takvima da imamo mogućnost postizanja visokih razina uspjeha i uživanja u zadovoljstvu života.To znači da se ne moramo zadovoljiti nečim što je manje od onoga za što smo sposobni. Slijedeće riječi prenosim iz glasnika, napisala ih je neka osamdesetpetogodišnjakinja. Odvojite nekoliko trenutaka i razmislite o mudrosti koja dopire iz njezina opažanja:

"Kada bih mogla ponovno živjeti od početka, usudila bih se činiti više pogrešaka. Opustila bih se. Dobro bih se razgibala. Bila bih lakoumnija nego ovaj puta. Manje toga shvaćala bih ozbiljno. Više bih riskirala. Više putovala.

Uspela bih se na više planina i preplivala više rijeka. Jela bih više sladoleda, a manje graha i mahuna. Možda bih imala više "pravih" problema, ali bih imala manje zamišljenih problema!
Znate, ja sam jedna od onih koji sat za satom, dan za danom žive razumno i pamet no. Oh, da, i ja sam imala svojih trenutaka i kad bih sve morala raditi ispočetka, takvih bi trenutaka bilo više! Štoviše, trudila bih se da svi trenuci budu takvi!
Nije li to predivno?! Samo trenuci, jedan za drugim, umjesto da tolike godine živite prema unaprijed stvorenom planu. Oduvijek sam bila jedna od onih koji nikada nikamo ne idu bez termometra, termofora, kabanice i padobrana! Kad bih sve ponavljala, putovala bih s manje opreme.

Kad bih mogla živjeti ispočetka, počela bih hodati bosa ranije u proljeće i bez obuće ostajati do kasne jeseni. Češće bih odlazila na ples. Češće bih se vozila na vrtuljku. Češće bih ubirala tratinčice."

Tako često na dohvat ruke pojavljuje nam se čitav nov način života, a mi ga ipak ne istražujemo. Uistinu imamo priliku živjeti život ispočetka. Svakoga dana život dolazi kako bismo doživjeli novo iskustvo. Uvijek iznova, iz dana u dan, nude nam se nova dvadeset četiri sata. Možda se, bez obzira na životnu dob, možemo upitati jesmo li uistinu proživjeli sve svoje godine ili je svaka godina bila isti dan koji smo ponavljali u beskraj?

U svakom su od nas mogućnosti koje se mogu ostvariti i jedino kad se uspnemo na rub gnijezda, bacimo se u prazan prostor i poletimo!