Otvori širom plavi svod,
Pohrli među ljudski rod...
Napusti, Kriste, Božji stol.
I siđi u naš suzni dol...

Što se događa u svijetu kad se rađa novi život? Zatreperi li Sve­mir, na koji to način zabilježi, posebno kada se rodi Spasitelj? Velike i značajne događaje prepoznaju i prate zvijezde svojim tre­peravim sjajem i postaju putokaz onima koji ih žele slijediti. U tom trenutku – ne samo da zatrepere zvijezde – nego i svaka travka cvijet…

Dragutin Domjanić nam na posebno lijep način svojim stihovima, je dnom prigodom za Božić približava karakter i značenje samog događaja rođenja Spasitelja Isusa Krista, iz kojeg izvire jedna milina i radost, oduševljenje i ushićenje čitavog Svemira…

S druge strane veliki događaji i stvari, zbivaju se redovito u skrovitosti i tišini. Josip i Marije pred 2000 godina jedne zimske večeri, nisu uspjeli pronaći dostojno svratište, pa su prihvatili toplinu jedne štalice. Možemo li si zamisliti potištenost i tjesko­bu Josipa, kada uz sva svoja nastojanja i svoje sposobnosti nije u­spio pronaći i osigurati ništa bolje? Što mu je rekla Marija, kako je on izgledao u njenim očima, koja je sve brižno prebirala u svom srcu. Koliko su bili zabrinuti oboje, posebno Marija kada je osjeti­la da će roditi, a rečeno joj je da će roditi Spasitelja svijeta, ko­jem će biti ime Isus. Dobila je više naznaka o tome, počevši od navješćenja anđela Gabrijela, pa do uznemirenosti preteče Ivana Krs­titelja u utrobi Elizabete, prigodom Marijinog pohoda iz Nazareta do Ain Karima (trebalo je prijeći put od približno 110 kilometara) gdje joj Elizabeta kliče:

"Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!".

Međutim, u početku bijaše Riječ… i Riječ tijelom postade, postada dijete jedne izraelske djevojke, Djevice Marije, koja svoju po­tvrdu anđelu izgovara: " neka mi bude", da na svijet donese Sina, "znak osporavan", a da će pri tom mač probosti i majčino – njeno srce. Da bi to ostvarila – začela i rodila Sina, bila je Milosti puna, po Duhu Svetom vođena, blagoslovljena među ženama, službenica Gospodnja. I nakon toga izriče: "Veliča" – "Magnificat", jer "Velike mi stvari učini Svesilni i sveto je ime njegovo.".

Jesmo li svjesni bogatstva i radosti koju smo baštinili dolaskom Isusa Krista – Bogočovjeka, kad je pohrlio među ljudski rod? Kada prihvatite Isusa u svoj život, neminovno doživljavate radost, sigurnost, pouzdanje, mir, sreću, spremnost na žrtve zbog bližnjeg u potrebi i jednostavno tu svoju radost želite dijeliti, razasuti, dati… Svatko od nas pozemljara bez razlike ima neko iskustvo radosti, a poneki i takve radosti, koju ne možete više sami ni "nositi", ona je tolika da ju morate dalje dijeliti. I što je više dijelite sve je više ima, ne umanjuje se, nego se uvećava. Jednostavno dolazite u "napast" da želite zaustaviti svakog prolaznika i reći mu to vaše silno bogatstvo – sreću jer ste upoznali i prihvatili Boga. Želite mu reći da ne samo da ste upoznali Boga, nego da imate Boga… Važno je, u vama se rađa i učvršćuje jedno uvjerenje da će i drugi koji trenutno kao slijepci mogu prolaziti pokraj Beskrajnog potpuno nezainteresirani, jednog dana upravo tako nešto doživjeti i neće znati "kuda sa sobom" od sreće i punoće srca i bit će ponukani da ju dalje dijele, daruju! Upravo takva može biti radost Božića, zbog jednog neizmjernog dara – Boga Isusa Krista Božića.

Istovremeno, takvu radost Božića želim sebi i svim ljudima dobre volje. Neka huči more takve Božićne radosti…!

Klanjam Ti se Kraljiću,
božanstveni djetiću.
Predubokim poklonom
dušom, srcem, koljenom…

Kliči Bogu sva zemljo,
Aleluja, Aleluja, Aleluja!