Pišući tako o svetištima i katedralama, došao sam i do one koja «u sebi čuva, bilježi i bdije nad svime što se u njezinu narodu događa: bilo da se s pukom raduje, ili da s njime tuguje, upijajući svaku molitvu, urezanu u izdužena gotička rebra, ili razasutu po svodovima poput zvijezda». Do simbola hrvatskog Kršćanstva, zagrebačke Katedrale.

Iako dokumenata o osnutku zagrebačke biskupije nema, u ispravi ostrogonskoog nadbiskupa Felicijana iz 1134.g. postoji pretpostavka da je prvi zagrebački biskup bio slovačkog podrijetla, prezimena Duh.

Odijelivši dotad metropolijom objedinjenu zagrebačku i splitsku Crkvu, 1094.g. mađarski kralj Ladislav osnovao je zagrebačku biskupiju, koja se protezala od Senja pa do današnjih istočnih granica Hrvatske. Time je dokazano da je Zagreb već tada bio značajno mjesto u Hrvatskoj, jer se biskupije nisu podizale u selima ili manjim gradovima.

Prva stolna crkva izgrađena je 1217.g., ali su je Tatari, u svojim rušilačkim pohodima, već za 25 godina uništili. Biskupi Timotej, Augustin Kažotić i Osvald Thuz grade novu crkvu, koja je bila gotova krajem 15.st. Zbog obnove bogoštovlja, crkvenog pjevanja, te prosvjete naroda, biskup Augustin Kažotić proglašen je blaženim 1702. godine.

Katedrala je najpoznatija zagrebačka građevina. Posvećena je Uznesenju Marijinu, te kraljevima Sv. Stjepanu i Sv. Ladislavu, osnivaču i zaštitniku (nad)biskupije. Crkva je trobrodna. Uz oltare Sv. Petra i Pavla, Ćirila i Metoda, Sv. Josipa, Posljednje večere, Sv. Luke, Sv. Ladislava, Marije Kraljice, Sv. Križa i Sv. Jeronima, u bočnim se brodovima nalaze i poprsja i spomen-ploče znamenitih osoba iz hrvatske povijesti i biskupa – bana Josipa Jelačića, blaženog Augustina Kažotića, kardinala Jurja Haulika, bana Petra Zrinskog i kneza Frana Krste Frankopana, te grob bana Tome Bakača Erdödyja.

Sarkofag sa relikvijama bl.Alojzija Stepinca, najznačajnijeg zagrebačkog nadbiskupa, nalazi se iznad grobnica, i tamo je postavljen 1997. godine. Uz Kardinalov grob je, na ponos cijelog hrvatskog naroda, dvaput (10. rujna 1994. i 2. listopada 1998.g.) molio i Sveti Otac Ivan Pavao II. Iza glavnog oltara, u zidu s kamenim nišama, izrađena su sjedišta za kanonike, a 1984.g. u te niše ugrađene su kamene ploče s popisom zagrebačkih biskupa i nadbiskupa.
Sakristija, smještena uz sjevernu lađu, najstariji je dio današnje katedrale. Bogato je ukrašena freskama iz vremena bl. Augustina Kažotića, čija slika u svojoj pozadini ima vjeran prikaz stare katedrale iz vremena prije potresa 1880.

U sredini sakristije se nalazi zvonolika misnica, izrađena iz plašta Sv. kralja Ladislava, i ona je najstariji tekstilni predmet (11.st.) iz katedralne riznice.

I za kraj malo brojki – Zagrebačku (nad)biskupiju vodilo je 67 biskupa i sedam nadbiskupa, od kojih su pet bili kardinali. Uz to što je glavna crkva Zagreba i Hrvatske, ona je i najveća u Hrvatskoj. Izvana je duga 77, a široka 46 metara. Tornjevi su visoki oko 105m, i u njima je smješteno pet zvona, od kojih je najteže 5700kg.

Orgulje imaju 78 registara i 6068 svirala, te su najveće orgulje jugoistočno od Beča. Katedrala može primiti više od pet tisuća vjernika. O oltarima i cijeloj katedrali stvarno bi se moglo naći vrlo zanimljivih podataka, jer svaki njezin kutak prića svoj dio crkvene, ali i nacionalne, no svakako hrvatske povijesti.
Zadnjih desetak i više godina Katedrala se obnavlja i od skela je nemoguće vidjeti vanjski dio njezine ljepote. Mnogi su nas «tješili» da će gotovu Katedralu vidjeti tek unuci naših unuka. Zvuči kao jako mnogo vremena. No hoće li katedrala biti obnovljena i prije nego što se obnovi vjera onih koji se s njom i u njoj još uvijek ne raduju, ne tuguju, niti svoje molitve urezuju u njena izdužena gotička rebra ili ih siju po njenim svodovima poput zvijezda ... ... ... ?