Već su davno blagdani iz nas koje smo proslavili na ovaj ili onaj način u skladu s osobnim shvaćanjem njihovog smisla. Nakon svjetovnog obilježavanja proteklih blagdana uz buku i blještavilo ostale su prazne lisnice, dugi ispisi troškova po kreditnim karticama i problemi kako platiti pristigle račune i preživjeti do nove plaće. Kako nas mediji obavještavaju u Hrvatskoj je ipak i veliki broj ljudi kojima pored svega ostaje i dovoljno novca za odlazak u neki od stranih skijaških centara. Čini se da to govori o dubokom raslojavanju hrvatskog društva na bogate i siromašne. Nestaje srednjeg sloja na kojemu počiva prosperitet svih zemalja i dolazi do polagane polarizacije i antagonizama između dvije krajnosti. Socijalni nauk Crkve već je krajem 19. stoljeća enciklikom Rerum Novarum pape Lava XIII. progovorio o nepravdama koje jedne tjeraju na rubove egzistencije, a drugima omogućavaju raskošan i objesan život neosjetljiv za potrebe bližnjih.

Tu dolazimo i do shvaćanja naše odgovornosti za potrebe onih koji su zbog raznih okolnosti i u velikom broju i ne svoje krivnje dospjeli u teške situacije golog preživljavanja. Vijesti o velikom broju isključenja električne energije nakon završetka blagdana ipak bi nam trebale nešto poručiti i posvijestiti nam stvarnost u kojoj živimo. Jesmo li zaista toliko sigurni u trajnost blagostanja, zdravlja i drugih blagodati koje su zapravo vrlo krhke i nestalne kategorije. Možda se po tome koliko ne poznajemo svoju vjeru, Bibliju i uopće vjerske istine. Sebično otjerati oca s malom djecom iz klupe za sjedenje za vrijeme sv. Mise pokazuje da su nam uši ispunjene vatom i da ne čujemo ni u tim najmanjim stvarima riječi evanđelja niti razumijemo što nam Bog govori. Ne pokazati samilosti prema bratu pored sebe, a glumiti pobožnost i lupati se u prsa, farizejstvo je već opisano u evanađeljima. Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. (1 Iv 17-18) Svi smo suodgovorni za ono što se oko nas događa i naš grijeh odražava se i na zajednicu u kojoj živimo.

Razvijati osjetljivost za opće dobro i sebe dati za opće dobro zajednice (obitelji, škole, posla, župe, domovine) uvijek je zadaća svakog kršćanina. Da tako činimo pred nas je stavio Učitelj iz Nazareta, a svojim primjerom potvrdili i svjedočenjem i krv prolili toliki sveci i blaženici Crkve od kojih i danas mnogi životima o tome daju potvrdu (progon vjere u Kini, ubojstvo nuncija u Africi i mnogi drugi). On nas se ne traži da na taj način svjedočimo vjeru, ali život po Božjim zapovjedima i duhu Kristovu svakako da. Dajmo svoj doprinos koliko je do nas da teško vrijeme u kome živimo bude barem malo lakše i nama i onima pokraj nas, a Bog će blagosloviti naša nastojanja i uzvratiti milost na milost.